Monodrama "Slušaj kako govorim – Sava Mrkalj!" doživjela je svoje jubilarno, 50. izvođenje. Ovaj značajan jubilej obilježen je u Osnovnoj školi "Milan Đ. Milićević", koja već 24 godine pruža podršku radu Dejana Stojakovića sa djecom.
Monodramu izvodi Dejan Stojaković, u režiji Duška Aškovića, prema tekstu Gordane Ilić Marković. Jubilarno izvođenje imalo je posebno značenje za Stojakovića, jer je održano upravo u školi koja mu godinama pruža podršku, povjerenje i toplinu.
Stojaković je zahvalio kolektivu škole na nesebičnoj podršci i emocijama koje su mu pružili, ističući da mu takvi susreti i iskrene riječi daju dodatni podstrek za dalji rad.
Predstava donosi priču o Savi Mrkalju, reformatoru srpske azbuke i pisma, čije su ideje prethodile Vukovoj reformi, a čiji značaj u srpskoj kulturnoj istoriji, kako ističe Stojaković, zaslužuje mnogo više pažnje.
"Pedeset izvođenja... pedeset susreta sa publikom... pedeset puta ista priča, a svaki put drugačija emocija", poručio je Stojaković, osvrćući se na put obilježen brojnim gostovanjima, radom, odricanjem, putovanjima, radostima, ali i ponekim razočaranjem.
Kako je naveo, ponosan je ne samo na broj izvođenja, već prije svega na činjenicu da je kroz monodramu uspio da jedan važan dio srpske kulturne i istorijske baštine približi ljudima. Posebno ističe značaj podsjećanja na Savu Mrkalja, čovjeka koji je mnogo doprinio srpskom jeziku i pismu, a čije zasluge nisu dovoljno vrednovane.
Zahvalio je svima koji su do sada pogledali predstavu, prepoznali njenu vrijednost, pružili podršku, preporučili je drugima ili omogućili gostovanja u Srbiji i inostranstvu. Zahvalnost je uputio i domaćinima koji su ga tokom gostovanja srdačno dočekali.
Posebno je istakao Gordanu Ilić Marković, autorku teksta i naučnoistraživačkog rada, kao i Duška Aškovića, reditelja monodrame. Zahvalio je i Tiki Staniću, koji ga je pozvao da radi na ovoj predstavi, kao i ljudima iz Odjela za kulturu – Aneti, Jeleni i Dušanu, te Prosvjeti, koji su podržali ovaj projekat.
Stojaković se osvrnuo i na prepreke koje su pratile put predstave – odbijanja, zatvorena vrata i nerazumijevanje. Ipak, kako navodi, takve situacije pokazale su koliko mu je stalo do ove priče i koliko je istrajan u njenom predstavljanju publici.
Jubilarno 50. izvođenje, poručuje Stojaković, nije kraj jednog puta, već novi početak. Monodrama nastavlja da čuva sjećanje na Savu Mrkalja i podsjeća da pozorište nije samo zabava, već i prostor očuvanja pamćenja, identiteta i dostojanstva jednog naroda.
