U svečanoj sali Gradske opštine Zemun 13. marta 2026. godine predstavljena je zbirka pjesama Ljubice Popović Rakas Devojačka soba.
Pod naslov Na jastuku uspomena je dodala jer su upravo ove pjesme nastajale na jastuku, u trenucima prije sna.
Recenzenti su književni kritičar Zoran Đurović i profesor Saša Gajić.
Nešto više o samoj autorki rekao je književnik Bratislav Todorović.
Autorka je rođena je 30. marta 1976. godine u Sisku, svoje najranije dane provela je u Dvoru na Uni. Rani idilični svijet prekinut je ratom devedesetih kada Ljubica dolazi u Beograd. Taj sudbonosni prijelaz, označio je ne samo promjenu adrese već i kraj dejvojačkih snova, ostavljajući trajni trag u njenom emotivnom i pjesničkom biću.
Svoje utočište i mirnu luku pronalazi u Zemunu gdje 2004. godine dobija svoj najljepši životni dar ćerku Milicu, a ubrzo potom i sina Dimitrija. Upravo u tom trouglu između porodice, majčinske uloge i tišina zemunskih obala, ona počinje da tka stihove svog života, kao vrsna pjesnikinja tananaog senzibiliteta i autentičnog glasa Ljubica Rakas u okviru Književnog kluba Ivo Andrićč oblikuje poeziju koja je ispovedna i ogoljena.
Njena lirika nije samo umjetnička forma, već trijumf ljubavi nad tugom i gubicima koji su je pratili. Pružajući svoje stihove na dlanu ona podsjeća na najvažniji ljudski imperativ da kroz sve životne nedaće moramo proći čista srca, nadajući se da ćemo dušu pročistiti stihom i pokajanjem i jednog dana uspravno izaći pred lice Svevišnjeg.
Direktor Izdavačke kuće Lotina Rada Lotina kaže da iz Ljubičinog vedrog lika ne može se naslutiti sudbina žene, žene stijene, žene gromade o koju udaraju visoki i opasni talasi sudbine želeći da je slome da bi poklekla pred neprebrojivim teškoćama.
– Ljubica oblikuje poeziju koja je duboko ispovjedna i ogoljena. Njena lirika je trijumf nad ljubavlju i gubicima koji su je pratili. Podsjeća nas na najveći ljudski imperativ da kroz sve nedaće moramo proći čista srca nadajući se da ćemo dušu pročišćenu stihom i pokajanjem jednog dana uspravno iznijeti pred lice svevišnjeg. Najveći dio zbirke čine ljubavne pjesme jer je za Ljubicu ljubav svetionik koji je vodi, raskrsnica života i daje joj sigurnost. Iz njih izvire snažna poruka, čovjek vođen ljubavlju i nadom ne plaši se novih puteva.
– Ljubica se ne odriče svog rodoljublja, svoje Banije. Sjećaanje i boli zbog gubitka koji su je zadesili urezali su joj duboku ranu. Autorka je svoje naskrivenije misli, tuguu tsrahove i očekivanja upretočila u stihove ove zbirke.
Predsjednik Književnog kluba Ivo Andrić Bratislav Todorović kaže da snaga poezije Ljubice leži u jednostavnosti izraza, koji stvara melodiju i ritam koji podjsećaju na usmenu tradiciju naših predaka.
– Ljubica piše emotivno, jasno, muzikalno i iskreno. Njene slike su bliske svakodnevnom životu i nose duboku unutrašnju simboliku. U njenim stihovima osjeća se čežnja i nemoć.
Autorka kaže da je djevojčaka soba onaj kutak u kojem čuvamo najtananije dijelove sebe dok odrastamo.
– Pisanje ove knjige bilo je putovanje kroz sopstvene tišine, svaki stih je jedan prozor sobe, a svaka pjesma je pokušaj da se od prolaznih uspomena sagradi nešto trajno.
Zahvalila se izdavaču, recenzentima, predsjedniku Kluba Ivo Andrić, poslovnim saradnicima, prijateljici Danici Dani Bogdanović i porodici koji su vjerovali u ove stihove još dok su bili, kako autorka kaže, tihi šapati.
– Moje uspomene i putevi doveli su me do saznanja da nismo sami u svojim traganjima.
Stihove su govorili književnica Mirjana Abramović Popović, autorka, Rada Lotina i Bratislav Todorović, kao i Ljubičina sestra Dragoslava koja je zajedno sa suprugom Nebojšom pomogla da se knjiga izda.
Prisutni su mogli da uživaju u muzici pijanistikinje Ljiljane Arsenović i Ljubičiniog sina Dimitrija Rakasa.
Posebno je sve prisutne dirnulo zajedničko izvođenje majke i sina pjesme Tebi majko misli lete.
"Zavičajno udruženje Banijaca, potomaka i prijatelja"