SREMSKI KARLOVCI - U crkvi Svetog oca Nikolaja u Sremskim Karlovcima, na 51. Brankovom kolu, po tradiciji, održan je u 13:30 časova parastos Aleksiju Branku Radičeviću u kom su učestvovali (činodejstvovali) episkop sremski gospodin Vasilije sa karlovačkim sveštenstvom i mladim bogoslovima.Zanimljiv je podatak da je u toj crkvi Aleksije Radičević, potonji Branko, pojao za pevnicom kao đak (1835-1841). Brankovo kršteno ime je Aleksije, koje je on u Beču preveo sa grčkog na srpski jezik u trenutku izlaska njegove prve knjige „Pesme“ (1847), čiju 175. godišnjicu Brankovo ove godine obeležava.

Po završetku parastosa, u Karlovačkoj bogosloviji „Sveti Arsenije Sremac“ priređene su čuvene „Hrišćanske teme“ koje već tri decenije duhovno krase Brankovo kolo. Na temu „O imenu Božjem“ govorili su episkop sremski gospodin Vasilije i arhimandrit Kleopa Stefanović. Naspram veoma složenih nivoa ovogodišnje „hrišćanske teme“, bili su to nadahnuti govori što su osvetljavali ime Božje koje je „ime doveka i spomen iz naraštaja u naraštaj“.

U Bibliji, psalam 83:13, stoji: „Da bi se znalo da si jedino Ti, kome je ime Jehova, Svevišnji nad celom zemljom“. Isus Hristos je u molitvi „Očenaš“ rekao: „Neka se sveti ime Tvoje.“ Iz ovih biblijskih stihova tekle su jevanđeoske besede pomenutih duhovnika, episkopa i arhimandrita, i krunisale se u uzviku: „Bože, ime ti je ljubav!“, što je ustvari knjiga svetog Jovana Kronštatskog, propovednika milosrđa, zaštitnika siromaha, podvižnika umno-srdačne molitve, sveštenoslužitelja i i liturga,
Brojna publika, u kojoj su domaćini, mladi bogoslovi i profesori vrhunili svojim prisustvom, s velikom pažnjom i dušom željnom duhovnog hleba, svi su pratili svaku reč episkopa sremskog Vasilija i arhimandrita Kleope Stefanovića.

Voditelj programa Nenad Grujičić, predsednik Brankovoga kola, na kraju je zahvalio uglednim duhovnicima na nadahnutim i korisnim besedama ističući značaj „Hrišćanskih tema“ za Brankovo kolo, bez kojih ono ne bi imalo uspešnu niti potpunu duhovno-pesničku misiju u vremenu.
Svečano uručene nagrade "Stražilovo“
Pedeset godina postojanja Brankovoga kola govori o značajnom kontinuitetu i predstavlja primer umetničke i duhovne istrajnosti. Kao narod učestalih diskontinuiteta, potrebno je da svaki jači svoj kontinuitet u ma kojoj društvenoj i životnoj oblasti poštujemo i negujemo, a pogotovo osmovekovno trajanje Srpske pravoslavne crkve.
Brankovo kolo
Branko Radičević
MOLITVA
Mesec jasni, zvezda jato,
I sunašce umiljato,
Zoru što nam nebo šara,
A i munju što ga para,
I tu silnu groma buku,
I oluje strašnu fuku
Ti satvori velji Bože,
Ko ovako jošte može!
Cveće ljupko i dolinu,
Stado, vrelo i planinu,
Ti’u reku, silno more,
I pod nebom orla gore,
I nad orlom šarnu dugu,
I slavuja u tom lugu,
I još njegov glas umilni
Ti satvori Bože silni.
Osim drugog ovde svega
Mene stvori iz ničega,
Du’om svojim ti podunu,
U meneka dušu sunu;
Pa mi Bože jošte tade
I u dušu nešto dade,
Ta i moja pesma ova
I nju meni ti darova.
Fala bože na dar ovi,
O pomozi blagoslovi,
Da mi kako s prava puta
Duša mlada ne zaluta!
(Na Vaskrs, 1844)
