Priče Neše Puljkanovog: Helikopter

Nešo Puljkanov je uvijek tu kad se nešto važno događa... Rat se nije još dobro ni zahuktao, bi to dana 13.09.1991. godine. Helikopterom "gazela" letio je iz Bihaća za Zagreb general Milan Aksentijević, jedan od pregovarača JNA sa Hrvatima. Nad Slunjskim brdima je otvorena vatra na helikopter. General zadobio lakše ozljede od krhotina stakla (pleksiglasa), te je oštećen rezervaor za gorivo na letjelici. Prinudno se spustio na teren Auto-kampa preko puta čuvenog restorana "Krajina" ili kod Neđe u Tušiloviću. Poslije se zvao "Oluja". Danas se ne zove nikako, propalo sve, ne radi.

General kasnije nastavlja put na nagovor pukovnika Marjanovića vojnim transporterom. Zaustavljaju ga i hapse u Karlovcu kod kućica na auto-putu (Valjda nije platio cestarinu ). Hrvatima je trebala tada neka krupna zvjerka za razmjenu. Dana 21.12.1991 je razmjenjen za Antona Kikaša, hrvatskog emigranta i biznismena iz Kanade koji je 31.08.1991. godine uhapšen na aerodromu Pleso u Zagrebu, sa 18 tona pješadijskog naoružanja kupljenog od strane hrvatske emigracije za potrebe ZNG. Avion Biong 707 "Uganda airlines", kasnije poznat pod imenom "Kikaš" prinudno su prizemljili lovci RV JNA. Kasnije su taj transportni avion koristila JNA za svoje potrebe, letio je dosta na evakuaciji Sarajlija, aprila 1992. godine....

Kako rekosmo, NEŠO PULJKANOV se našao u Tušiloviću kraj helikoptera. Vidi da curi kerozin, rezervoar je bio probušen. Pregledao malo kako stvari stoje i zaključio da problem može rješiti niko drugi do čuveni kordunaški auto-mehaničar Predrag Kartalija - Karta, poznatiji pod nadimkom "Gedora"...

Tako i bi, sjeda u svoga svjetlozelenoga "Golfa" jedinicu i dovuče "Gedoru" i donekle zakrpe oštećena saća rezervoara. "Gazela" se diže u zrak i bez generala se vrati u Bihać...

Slijedeće godine kosi Nešo neku đetelinu iznad kuće. Zlopati se sa tupom kosom. On je pripadao već generacijama koje više nisu znale dobro poklepati kose, navući im "žice". Nakon po' sata košnje, krepa je skroz.

Kad, u neko doba, eto ti helikoptera iz pravca Like il iz Slunja tamo. Ide nekud, vrag zna kuda. Može biti i u Slavsko Polje !?. Helikopter se nagnu malo nastranu, Nešo prepozna po brkovima pilota Veljka Leku. Mane mu rukom. Veljko sleti dolje na barak. Elise usporiše rad, kasnije se potpuno zaustaviše. Pilot iziđe iz "gazele", obiđe je, pregleda. Zastane, zapali cigaru, pođe gore Neši. Podignu na čelo pilotske tamne "Ray-Banke".

- O Nenade, živ mi bio. Prepozna sam te, pa reko da ti se javim. Izvini brate. Onda sam u Tušiloviću bio sjeban, pa ti se nisam ni pošteno zahvalio za uslugu.

- Ma nije to ništa Veljo. Moraš pomoći ljudima u nevolji. A Karta se u sve razumije i oće pomoći.

- Eli ovo tvoja đetelina?

- Est.

- Aj ne zajebavaj se sa tom tupom kosom. Sad ću ja to riješiti na brzinu.

Kresnu Veljo "gazelu", zanjihaše se grane na obližnjim jošićima, povi se vrbov grmečak. Diže se helikopter, Neši se učini da će nos helikoptera zapeti za drvo. "Gazela" se nagnu na desnu stranu. Veljo ga zasuče gore prema Krivaji.

Ugrijalo sunce, Nešo naslonjen na kosu briše znoj. Kad iza Mirića glave pojavi se helikopter, malo promjenuo zvuk. Čudi se i Nešo. Sunce ti ne jebem. Leti "gazela" naopako. Sanke u visu, a elisa dolje i poče ribati Puljkanovu đetelnu. Veli Nešo da ga je tako nisko spustio, nemoš vjerovati. Možda pedalj od zemlje. Znaš kolko je bilo nisko kad je krtičnjake elisom razgrta??!.

Završi Veljo kosidbu, preleti preko brda. Vrati helikopter da leti nako kako Bog zapovjeda. Spusti ga opet na onom ravnom djelu dolje ispod ceste.

- El dobro Nešo?

- Est Veljo. Spasio si me brate. Neg znaš što. Aj ako ti nije teško, dajde mi još malo opkosi oko onih kalemova, što su kraj međe posađeni i oko kruške (čuvena Puljkanova kruška )

Opet Veljo sjede u mašinu. Elise uskovitlaše zrak i granje. Poleti helikopter, u dugom luku vrati se u đetelinu. Veli Nešo, prope se prednjim krajem. Zadnjom malom elisom opkosi kalem po kalem i na kraju okruži oko stare kruške. K'o sa trimerom. Neko ni rukom nebi to tako počupa.

---

Jedna od sedamdesetak kratkih ratnih i poratnih priča iz “zadnjeg” rata, iz zbirke pod nazivom 

“Krajino neko misli nate… Ma misli moj k . . . c”

Ako ikad izađe ova zbirka priča na zadnjoj strani omota će stajati tekst: Napisao ŽELJKO KRESOJEVIĆ.
Živi u Holandiji, ne svojom krivicom. Ovo mu je prva knjiga, do sada nije ništa izdao  , pa ni Krajinu.

---

Ova priča spada i pod grupu "Priče Neše Puljkanovog" . Uz već poznate priče o njegovom služenju u Titovoj Gardi na Dedinju, Puljkanovoj krušci, letu vojno-poštarskim avionom za Crnu Goru na svadbu) ( ima tu više verzija, podverzija, ali čitat ćete najorginalnije). Evo i helikopterske priče...

 

{fa-link } Vezane vijesti:
{fa-gear fa-spin color=rgb(176,23,23)}  Priče iz izbjeglištva: Kad vidiš petoricu...
{fa-gear fa-spin color=rgb(176,23,23)}  Priče iz izbjeglištva: Nadzornik
{fa-gear fa-spin color=rgb(176,23,23)}  Priče iz izbjeglištva: Popis imovine

{fa-gear fa-spin color=rgb(176,23,23)}  Priče iz Oluje: Putni nalog
{fa-gear fa-spin color=rgb(176,23,23)}  Kaž´te nama naša braćo mila, đe su naša sa Korduna krila ...
{fa-gear fa-spin color=rgb(176,23,23)}  Razum’ješ ti mene, tako sam ti ja posta’ komandir čete...