MIĆA ... PREUZMI ČETU !!!

Kažu da poslije lovaca i ribolovaca najviše lažu borci, učesnici svih zaraćenih strana. Kako ovih zadnjih, tako i onih prijašnjih. Posebna kategorija su borci iz “onoga” rata. Lagali jesu, al' ti barem nisu bježali.

“Kordunaško veče” u Beogradu, rane osamdesete. Čini mi se baš u hotelu “Jugoslavija”. Svaku općinsku delegaciju dočekuje po jedan stari borac iz našega kraja. Pravim društvo Pepi i Bati koji dođoše na skup Kordunaša ispred općine Vojnić. Dočeka nas vitalan stari, nižeg rasta. Veli da se zove Mića. Rodom je gore iz jednog sela sa gornjeg kraja. Šareni sako na njemu, takva je moda bila tih godina. Crvena kravata svezana u debel čvor, na reveru obavezna spomenica. Starina se malo nakrivio. Na lijevoj strani kaputića zvecka ordenje. Za dobrodošlicu ispijamo po ljutu šljivovicu. Starom očito nije prva, treba sa svima gostima popiti.

Sjedamo za sto. Neće proći dugo, već se vatamo Drenovače. Jebeš Kordunaša ‘ko na Drenovči bio nije! Taj k'o da nije ni ratovao. Borac je čuvene 5. Kordunaške brigade koje je početkom februara 1943. godine po velikoj hladnoći i duboku snijegu zaustavila napredovanje 7. SS dobrovoljačke gorske divizije “Princ Eugen” iz Bihaća prema Lici.

Pepa je rođen zadnje godine rata, vjerovatno ga ćaća napravio u predahu između dvije bitke. Pepin ćaća je borac iste te brigade od osnivanja. Zato on zna sve o njima, od prvog postrojavanja na Petrovoj Poljani pa do zadnjeg dana rata u Ilirskoj Bistrici. Zna za pobjede, zna gdje nije išlo lako, što je zarobljeno,… Imena komandanata, komandira, komesara, boraca …

Veli Pepa starome:

- Dal’ se ti mene sjećaš?

Starome se cakle zelenkaste oči, zaškilji malo:

- Nebi baš reka’.

Bato i ja pijuckamo, pratimo priču. Pepa ni ne trepće onim svojim buljavim očima. Gladi svoje tanke brke.

- Znači ti se mene ne sjećaš. Ja sam na Drenovači bio kurir Miloša Šumonje, komandanta brigade!

Stari sumnjičavo vrti glavom, beči se malo na Pepu. Iskapi rakiju.

Pepa nastavlja sa “loženjem”

- Dolje prema Uni, kad se 3.bataljon našao u problemima, odnio sam poruku 2. četi da izdrže još sat vremena dok ne dođe pomoć i municija.

Veli stari Pepi:

- Aj reci onda kako se zva’ komandir 2. čete?

Pepa opet ni ne trepnu, gleda starog pravog u oči:

- Zva’ se Mile Kvočka !

Stara borčina se sa čudjenjem izbeči:

- ‘Est, jeba te ja, ést! Kako se sjećaš ?!

Bato i ja popadasmo pod stolnjak. Bi nam to kordunaško prezime Kvočka smješno. Stari se raskravi nakon priče Pepe “kurira”. Idu iz bitke u bitku. Presjeku koju rakijom. Skoro će i večera. Poslije večere stari malo olabavio crvenu kravatu. Ispričat će on nama kako je na Drenovači postao komadir čete.

- Kad je rat počo’, ja sam bio desetar. U SKOJ sam se uključio prvo rata dok sam bijo na zanatu u Karlovcu, baš preko Jov’ce. On je bio sekretar u Sindikatima. Iz istog smo sela. Jov’ca je odma uša’ u komandu, i kasnje je posta’ komadir moje čete. Poslije je na Jezeranima ranjen komandir voda, pa ja preuzmem 1.vod…

…Al’ niđe nije bilo crnje neg’ na Drenovači. Razumješ ti mene, ma tu gori. Snjeg gori, zemlja gori. Atalerija nas ubi. Pazi, Talijani kad te nanjuše minobacačima onda budi siguran da ti drugu za vrat meću. Švabe njesu baš tako precizni, al’ su temeljiti. Mićo moj, to je tepih. Oni oru, preoravaju…

Bato i ja zaležemo, imas osjećaj da meci samo zvižde, geleri proljeću. Hotelska stakla podrhtavaju. Jedino je Pepa ozbiljan. Stari borac nastavlja:

- Ruzmješ ti mene, otmemo mi tu njima ‘edan tenk, bome zamalo i drugi. Primire se malo Švabe. Čuli ste valjda za tu, tu...kako joj vele "Prc ojgen" diviziju? Zajebani brate, a spremljeni još u bijelo, ne vidiš ih dobro u snijegu i zimi. Nema nami duge neg’ se dići na juriš. Jov’ca osmatra dvogledom iza nekvog kamena. Diže ruku uvis, naredi juriš. Kad u to sastaviše Švabe, udariše nami kontru. Samo sijeva oko nas. Ma to nacjelo cjepa ‘olki bukvić. Sastavi nešto Jov’cu, Bog te nejeba otkinu mu glavu sa ramena. Ja zanjem'jo, razumješ ti mene.

Štrlja se Jovčina glava nako kraj mene, krvava. Veli meni:

- MIĆA ... PREUZMI ČETU !!!

Napisao: ŽELJKO KRESOJEVIĆ.