Divlјe životinje u Vukovim narodnim poslovicama (1)

A za što šiče na sveca? (Kurjak se zarekao da ne kolje više ništa i da ne jede mesa, i pošao u pustinju da se posveti. Udarivši u tom putu negđe pored gusaka, gusak po običaju svome digne glavu i stane šikati, a on ga uhvati i pojede. Kad ga dovedu na sud i stanu ga pitati zašto je to učinio, on odgovori: "A zašto šiče na sveca?"
Ako je i go, ali je i soko.
Ako je i zmija, od srca je. (Ako je i najgore dijete, opet je roditeljima milo i žale ga. Može biti da je ova poslovica još od one pripovijetke što se pjeva i pripovijeda, kako je žena zmiju rodila.)
Ako u selu, Turci, ako u polju, vuci.

Bira kao međed gnjile kruške.
Bježao od vaške, pak pao međedu u šake.
Boji ga se kao vrana skeledžije.
Bolje je kukavicu u ruci no sokola u planini (imati).
Bolje je site komarce trpljeti nego gladne napuštati.
Bori se kao ala s berićetom (kad vodi oblake, pa hoće ljetinu da pobije gradom).
Brz kao zec.

Vaške onda najviše bjesne kad je mnogo strvine.
Vedra noć kao ribje oko. (Slavonija.)
Velike ribe male proždiru.
Vid'la žaba đe se konji kuju, pa i ona digla nogu. (Ja sam ovu poslovicu još kao malo dijete slušao u Tršiću; a sad 8. maija 1835. godine čuo sam je u Perastu od jedne sredoviječne žene kao pjesmicu evo ovako: Vije se kao guja u procijepu. (Kad koga što boli, pa se previja i premeće.)
Viri kao miš iz trica.
Viri kao spuž iz ljuske.
Volim danas pečenu ševu nego sjutra kokoš.
Vrana vrani očiju ne vadi.
Vrana o bunjištu, a soko o mesu (živi), pa oboje na Đurđev dan izlete. (U Crnoj Gori.)
Vrti g.... ko vodeni kos. (Kad ko nemirno sjedi ili ide.)
Vuk dlaku mijenja, ali ćudi nikada.
Vuk na vuka ni u gori neće.
Vuk ne vije što je mesa gladan, Vuku se klipka. (Kad se ko s kime goni i prepire.)
Vuci te izjeli! (Kletva marvi kao što i Momčilo u II knjizi narodnijeh Srpskijeh pjesama na strani 22 kune svoga konja: Jabučilo, izjeli te vuci!)

Gladan kao kurjak.
Gladan kurjak usred sela ide.
Glad i kurjaka iz šume išćera.
Gladnu uš mučno je nasititi.
Gledi kao kobac.
Gledi kao tetrijeb (bistro).
Gradi ražanj, a zec u šumi.
Graknuše (na njega) kao na bijelu vranu.

Da zmija okusi od mene, otrovala bi se. (Tako sam ljutit.)
Da je kuća dobra, i vuk bi je imao. (Reče se u šali, kad ko đe neće da ostane, nego se izgovara da hoće kući da ide.)
Dobro mu je kao raku na ugljenu.
Dobro mu je kao crvu u hrenu.
Dok zmija zmiju ne proždere, ne može aždaha postati.
Dok je međedu gnjilih krušaka, ne boji se gladi.
Dok se lisici prouče berati, ode koža na pazar.
Dok su međeda navukli na kruške, otrgli mu uši; a dok su ga svukli s krušaka, otrgli mu i rep.
Držim vrapca, čekam sokola.

Đe je sova izlegla sokola?
Đe kosovi sude. (U šumi, đe nema nikakva suda.)
Đe kurjak strvinu izije onđe se često valja. (Mjesto strvinu reče se i jagnje.)

E lijo, sad si dolijala! (U nekakoj zemlji oglasi se lažljiv vrač. Car od one zemlje dozove ga preda se i iznesavši u zavezanoj vreći lisicu, reče mu: "Ako pogodiš šta je u toj vreći, pravi si vrač, i neću ti ništa; ali ako ne pogodiš, pogubiću te." Onda on zamislivši se reče sam sebi: "E lijo, sad si dolijala!" Čuvši to car odmah poviče: "Pogodi, lisica i jest!" I tako ga otpusti kao pravog vrača.)

Zabrinuo se kao kurjak u jami.
Zapevala mu ševa. (Našla ga sreća.)
Zvrči kao muha po praznom loncu.
Zec đe se okoti onđe i pogine.
Zloj tici kljun otpao.
Zmija ga šinula! (Kao kletva, i znači: ujela ga zmija!)
Zmiji na rep stati. (Doći blizu zla.)
Zmijo šarena! (Kad žene đecu karaju kao žaleći ih. Može biti da je na ovo nalik i ono što je Banović Strahinja kazao svome sužnju u II knjizi narodnijeh Srpskijeh pjesama na strani 274: "Ropče moje, zmijo od Turaka!")
Zmiju u njedrima nositi. (Kad onaj kome se čini dobro, čoeku zlo misli.)
Zna vrana đe je bara.

I brojene ovce kurjak jede.
Igraj, igraj, međede. Igra mečka pred čičinom kućom. (- Doći će i pred našu.)
Ide natraške kao rak.
Iza vuka i lisica se naije.
Iz vrane što ispane, teško soko postane.
Izgoreće slama, ali će i miši sjesti đe ne valja.
Izio vuk magare. (Bilo pa i nije.)
I zmija je lijepa, ali je zla.
Ima kao u žabe dlaka.
I međed slazeći niz krušku počiva (a kamo li čoek od posla da ne počine?).
Iskesio zube kao lisica na šipak. (Valja da je negda lisica videći kako se šipak lijepo crveni, ćela da ga jede, pa je izbo po ustima, zato se poslije kad ga je viđela, srdila na nj i kesila zube?)
Iskesio zube kao odrta lisica.
Ispod mukla i dva vuka.
I u buhe žuč ima.

Jak kao međed.
Jao vrane, zla i toga glasa! (Kad se čuje što zlo. U Risnu.)
Ja sam lanjski i onomlanjski. (Kazao vrabac kad su ga pitali kako će prezimiti.)
Ja silom ne ulovih zeca. (Ja silom ne mogu ništa učiniti, već neka bude tako kako je.)
Jače selo od međeda.
Jedna kruška na deset međeda.
Jedna lasta ne čini proljeće.

Kad ideš vuku na čast, povedi psa uza se.
Kad kurjaku što u grkljan upadne, teško je iščupati.
Kad lisica predikuje, pazi dobro na guske. (U Vojvodstvu.)
Kad lisica preko leda prijeđe onda možeš topove voziti. (Kažu da lisica kad hoće da prijeđe preko smrzle vode, najprije metne uho na led te sluša kako voda teče, i po tome sudi koliko je led debeo, pa onda ide preko njega.)
Kako je digao rep kao da ga je obad ubo. (Kad se kakav čoek ponese ili raskomoda.)
Kanda ga je vrana na prudu izbljuvala. (Ružan.)
Kao da je golub zrno po zrno birao. (Kad se za šenicu hoće da kaže da je vrlo čista.)
Kao kurjak. (Kaže se zdravu, jaku i okretnu čoeku.)
Kao tica na grani. (Kad čoek nema kuće niti je čim drugim privezan za kakvo mjesto.)
Ko vuka gađa, bistro valja da gleda.
Koga su zmije klale, i guštera se boji.
Koliko je bijelijeh vrana Ko rano urani, lako zeca ulovi.
Ko se boji vrabaca, nek ne sije prohe.
Krešte kao sove na sunce.
Krsti vuka, a vuk u goru.
Krtina ispod zemlje ide, a opet ne može da se sakrije.
Kumim ti zmiju pod kamenom! (Kad se ko moli kome. U Crnoj Gori.)
Kurjak kožom plaća.
Kurjak se ne plaši šušnjatom granom.
Kurjaku put u šumu pokazivati.

Lavica jedno okoti, ali lava. (Ili):
Lavica okoti jedno, ali vrijedno.
Lakše bi (čoek) sačuvao kapu muha, nego (jedno) žensko.
Lakše je sačuvati zeca u goru, nego ženu u domu.
Lovac je da lovi, a prepelica da se čuva.

Ljutit kao zmija između gospođa (uz međudnevinu, kad se valja da sprema da odlazi sa zemlje).
Ljut kao ris.

Majmun je majmun, ako ćeš ga u kakve haljine oblačiti.
Malena je tica prepelica, Matora lisica čuva se gvožđa.
Mator kurjak ako i ne može ujesti on opet škloca.
Mi o vuku, a vuk iza plota.
Mi o vuku, a vuk te u ovce.
Miši ti uši odgrizli! (Kletva lijenoj mački.)
Mnogo puta zec u onakvom džbunu leži đe ne bi niko ni pomislio.
Mrav i čela uče kako se teče.
Mrtvu se kurjaku rep mjeri.
Mudar kao lisica.
Muha orala volu na rogu stojeći.

---

(Iz knjige Vukove narodne poslovice s registrom ključnih reči, Nolit, Beograd, 1996)
------
Napomena: nekoliko poslovica moglo se već pročitati u ovoj rubrici, ali u okviru druge teme. Budući da spadaju i u ovu temu, ja sam ih i ovdje uvrstio. To vrijedi i za ostale nastavke koji će uslijediti – M. K.