Petrinja: Vaskrsnuće hrama, vaskrsnuće života ovdje! (Foto / Video)

Petrinja. Godinu dana muke, patnje, boli. Godinu dana od razornog zemljotresa koji je živote promijenio iz korijena. Ipak, kao feniks iz pepela, kao tračak nade vremenima koja dolaze, ovdje u Petrinji niče pravoslavni hram Sv Spiridona. On je svjetlo u tami, koje je zadesila narod ovdje, u zadnjih nekoliko decenija, a pogotovo u zadnjih godinu dana, kazaše nam u Petrinji.

„Ovih dana svjedočimo vaskrsenju Petrinjske svetinje, kao što sam već više puta rekao, kako je divno Gospode kada hram vaskrsava. Punih 30 godina je Petrinja kao sjedište parohije, bez svoga hrama. Evo dočekasmo i taj dan, da i mi postanemo dio tekovine savremenog društva, da imamo svoju crkvu, u kojoj ćemu služiti svetu liturgiju, u kojoj će se obavljati krštenja i vjenčanja. Bogu Hvala, na Badnje veče zazvoniće zvona, oglasiće se i pozvati naš narod vjerni ovdje u Petrinji na molitvu. Episkop Gornjokarlovački Gerasim, osvetio je zvona koja su dar kumova, Nikole Begovića i Duška Ljepoje, koji su svoju duhovnu vezu ovim učvrstili, a drugo zvono je dar porodice Borisa Bajlovića, iz Pensilvanije, odnosno iz sela Luščani koje je inače najviše stradalo u razornom zemljotresu koji je krajem 2020, pogodio Baniju.“ zbori protojerej Saša Umićević napominjući da su u obnovi hrama, pored vjernog naroda Petrinje i pojedinačnih donatora, puno pomogli Uprava za saradnju sa crkvama i vjerskim zajednicama u Vladi Srbije, Pokrajinska vlada Vojvodine, Srpsko narodno vijeće, Grad Petrinja, Zavičajno društvo Prelo, Srbi iz Kanade, HO „Svi za Kosmet“ i kompanija Bekament.


Stradala je Petrinja, stradala su Petrinjska sela u razornom zemljotresu. Parohijani ovdje, reći će vam skoro uglas, da je onda kada im je bilo najteže, uz njih uvijek bila pravoslavna crkva. Tako je bilo i ovoga puta.

„Jeste, crkva je oduvijek dijelila sudbinu naroda, tako je bilo i ovdje. Tih prvih dana pomoć se ogledala u hrani i higijenskim sredstvima, kasnije građevinski materijal i stambeni kontejneri. Mi smo, kao crkva, dali sve od sebe. I velikim zalaganjem episkopa Gornjokarlovačkog Gerasima, i patrijarha srpskog Porfirija, koji je u nekoliko navrata posjetio Baniju.“


Petrinja na žalost i danas izgleda sablasno, kuće su i dalje porušene, obnova kasni, grad je pun kontejnera za privremeno stanovanje, a stanje je gotovo isto i u Petrinjskim selima. Prizor je to, koji nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Ipak, kako nam rekoše, nade ipak ima Vjera i nada su nam jedino još i ostali u ovim vremenima teškim, kroz koja prolazi Banija. I sama crkva Svetog Spiridona vaskrsava pa nam ostaje upravo nada da će sa crkvom vaskrsnuti i život ovdje. Jer kako narod, tako je i sama pravoslavna crkva prošla kroz neviđenu golgotu, veli protojerej Saša Umićević

Kroz sve te nedaće prošla je i porodica Vilus. Mara je dugogodišnja predsjednica petrinjske „Prosvjete“. Pripodvjeda nam svoje muke na temeljima nekadašnjeg doma, koji je nestao u razornom zemljotresu.


„Tih prvih dana nakon razornog zemljotresa koji je pogodio Petrinju, proradila je humanost. Ljudi sa svih strana su pomagali“ kaže Mara Vilus.


Govori nam kako je to u cijeloj priči najvažnije i bilo. Bitno im je da znaju da nisu ostavljeni, da nisu zaboravljeni „Taj prvi talas pomoći unesrećenom narodu Banije je bio nešto što ću dugo pamtiti“ kaže Mara, ali onda je sve jednostavno stalo. Kuda su pare otišle, to niko ne zna, ali je činjenica da narod ovdje, potresima izmučen, i dan danas noći u kontejneru, zbori Mara, pozivajući ljude dobre volje da im pomognu, da obnove rad Prosvjete ovdje, jer kada stane kultura, kada stane Prosvjeta, stao je i život. Kada nema hrama, nema ni vjere. A upravo to dvoje je nešto što narodu našem ovdje treba ponajviše, kako bi imao bar neku zvijezdu vodilju, nešto što mu daje vjeru i nadu, da bolje biće. Putokaz u bolje sutra.


{youtube}pJ_fw5nCPCU{/youtube}