Glina i Glinska sela danas, godinu dana nakon razornog zemljotresa izgledaju tužno. Na onu, kako kažu veliku obnovu, još se čeka. Tako je danas i u Majskim Poljanama. Ovdje su još uvijek vidljivi tragovi razornog zermljotresa koji je gotovo u potpunosti uništio selo.Obnova se još nije ni desila, zbori zamjenica gradonačelnika Gline Branka Bakšić Mitić koja svakodnevno prolazi kroz Glinska sela, bilježeći potrebe ljudi i rješavajući njihove probleme. Jedna od rijetkih organizacija koja je uspjela pomoći ljudima je upravo ona na čijem je ona čelu. To su “Ljudi za ljude”, kaže Branka navodeći da su ih zvali iz Petrinje, Topuskog, Vrginmosta, Sunje, ali su se morali potpuno posvetiti Glini i Glinskim selima, jer je sistem ovdje potpuno zatajio.
“Ništa se nije dogodilo. Mi smo zahvaljujući privatnim donacijama, ovdje napravili 40 kuća. Ali to su private donacije. Od svijetlih primjera izdvojila bih Grad Beograd koji je preuzeo na sebe izgradnju 34 kuće. Projektna doklumentacija je gotova za prvih 6 kuća koje će biti izgrađene upravo u Majskim Poljanama. Veliku kuću upravo u Majskim Poljanama pravi Pokrajinska vlada Vojvodine. I to je sve.” kaže Branka Bakšić Mitić govoreći kako država za godinu dana nije napravila ni jednu jedinu kuću na Glinskom području.
“Stanje je loše. Niko ništa ovdje uradio nije, žali Bože plakanja”, kaže Stana Bjelajac, mještanka Majskih Poljana, čija je kuća takođe stradala u razornom zemljotresu. “Ja sam ovdje sama sa snajom i dvije cure. Sa kojima živim” kroz suze zbori Stana koju je zadesila strašna porodična tragedija. A na sve to desio se zemljotres.
“Mi se potpuno same borimo. Sve smo otkako smo ostale same naučile. I da radimo sa bušilicom, i brusilicom, evo neki dan smo probale i motornu pilu. Ali nismo ju znale upaliti. Niko nam pomogao nije. Osim Branke. I Crvenog krsta. Ona je jedina ovdje koja pomaže ljudima.” zbori Stana Bjelajac ponavljajući kako i pored svega, ostaje ovdje. Na rodnoj grudi.
Nedaleko od Stane, živi porodica Steve Bjelajca. Tri generacije, smjestile su se u dva kontejnera. Tužna scena, koja nikoga ne može ostaviti ravnodušnim. Nismo ovdje godinu dana zajedno ručali, kroz suze zbori Stevo Bjelajac, jer za to nema uslova. “Usko brate, tijesno. Jedini jedu, drugi čekaju. I tako godinu dana. Patnja. Nama da nije Branke, ništa se ovdje događalo ne bi”, govori Stevo dok mu glas drhti.
Branka veli da radi koliko može. Nada se da će se i država konačno pokrenuti, da će najavljena obnova krenuti bar u martu. Skoro hiljadu kuća valja izgraditi, obnoviti…
“Ja se nadam da će država konačno nešto uraditi, jer se privatnim donacijama ne može obnoviti hiljadu kuća. Pazite, grad Skoplje se nakon zemljotresa izgradio za godinu dana. Pa i Banjaluka. Marles kuće. U njima ljudi i danas žive. A mi sada za godinu dana nismo izgradili ni jednu kuću.” kaže Branka Bakšić Mitić
Boriću se do posljednjeg atoma snage, kaže nam na kraju Branka, dijeleći uoči predstojećih praznika lap top računare srednjošlocima iz Majskih Poljana. I oni su donacija, poklanja ih sindikat kontrolora leta, kaže Branka. Tamara Bjelajac, srednjoškolka iz Majskih Poljana šalje im zauzvrat male papirne aviončiće. I tako iz dana u dan, Banija i dalje vida rane, koje ovdje, čini se, dosta teško i sporo zacjeljuju. {youtube}70H0APZyQ1c{/youtube}
