Služeno Blagodarenje za narod slabinjski

SLABINJA - U crkvi Sv.Petka u Slabinji, Blagodarenje za narod Slabinjski služio je Gosp. Dalibor Tanasić Protojerej Kostajničko-Dubičke parohije. Blagodarenje je organizovalo Vijeće Srpske nacionalne manjine Općine Hrvatska Dubica i SPCO Kostajničko-Dubičke parohije. Povod za Blagodarenje je bila godišnjica Slabinjske povelje kojom je 18.septembra 1698. dodijeljena zemlja Slabinjcima i potvrđena ranija prava. U molitvi čitano je jevađelje po Luki, začalo 85. (17.12-19) u kome se podsjeća na životnu priču o zahvalnosti. Deset gubavih ljudi srete Isusa i zamoliše za izliječenje i oni prije nego što stigoše u selo ozdraviše. Samo jedan izliječeni se vratio da zahvali Isusu. Poučna priča koja se može primijeniti na svaku situaciju.

Nakon molitve prisutnim građanima obratio se predsjednik VSNM Milinko Simić i podsjetio da je akt od dodijeli zemlje potpisao 18.septembra 1698 Grof Petar Keglević, Kostajnički komandanti i uručio Povelju Slabinjskom knezu Pavlu Dragoševiću. Dodijela zemljišta bila je nagrada za odbranu Krajine od turaka i za pretrpljenu štetu u toku ratovanja 1694. Mnogi Slabinjci su u tom pogibeljnom vremenu izgubili život, neki pali u tursko zarobljeništvo bilo je invalida i ratne siročadi. Materijalna šteta bila je velika. Poveljom je opisana Slabinjska zemlja i međe, koje se poklapaju djelomično sa današnjim katastrom. Izričito je garantovano, mirno, slobodno i sigurno gospodarenje zemljom.

Zahvaćeno područje imalo je naziv Slabinjska knežija i prema popisu knezova i stanovnika od 13.12.1696 Slabinjska knežija imala je oko100 ljudi za vojnu službu. Knežija se sastojala od tri palanke i istom je upravljao i predstavljao knez Pavle, u nekim dokumentima pominjan i kao knez sa brda. Za kneza, Pavle Dragošević imenovan je 1.marta 1693. za Slabinju gornju, srednju i donju kao i za tri druga sela: Zbeg, Mrazovac i Trnovac. Knez Pavle učestvovao je u radu sudstva Krajine.

Simić je dalje naveo da su Krajšnici morali biti stalno na oprezu da ne podpadnu pod uprava Bana, biskupa i hrvatsko plemstvo koje bi ih nemilosrdno ugnjetavalo Nastojalo se, da se krajšnici ukmete i predju u privatne ruke.Stalna politička borba se odvijala: Kostajnica, Petrinja, Varaždin, Zagreb, Grac, Beč. Korijeni svih sporova i nazovi neke krivice bio je slobodnjački status Srba u Krajini. Krajšnici su predložili a car Leopold se saglasio i doneo Odluku 23.novembra 1695 da krajišnici plaćaju godišnji tribut (doprinos) od 13.000 forinti i da obavljaju vojničke dužnosti. Ovo je bila visoka cijena za slobodu. Uz to krajšnici plaćali i porez pravoslavnoj crkvi. Slabinjci su se grčevito držali dobivene zemlje jer su iz nje crpili životne sokove. Svaka generacija Slabinjaca odnosila se odgovorno, krenulo se sa gradnjom mlinova, crkva, škole i dr. Zemlja je prosleđivana naslednicima i tako je bilo više vjekova.

Kakav je danas odnos prema vjekovnoj tečevini. Skoro nikakav. Progonom iz Hrvatske 1991-1995 više od 500 hiljada građana srpske nacionalnosti i spriječavanjem povratka istih na vjekovna ognjišta, dovelo je do toga da se znatan broj Krajšnika i Slabinjaca odluči na prodaju djedovine. Ljudi su željeli da ratnu priču iz građanskog rata u Hrvatskoj zaključe i ostave iza sebe. Najveći kupac bila je Hrvatska država. Sada neki Slabinjci u egzilu za smješnu cijenu prodaju đedovinu, pojedincima, firmama sa nepoznatim porijeklom kapitala i bleje o Krajini. Trgovina se obavlja i po noći i po Bos.Kostajnici. Slabinjci bolje je da vam se otme imovina nego da je prodate. Šta će te reći unucima.

Hrvatska se neodgovorno ponela prema svojim građanima srpske nacionalnosti kada je odlučeno da se Srbi izbrišu iz ustava R.Hrvatske, a nakon progona da se svedu na nacionalnu manjinu. Hrvatska je sada najčistija nacionalna država u Evropi. Izostao je ozbiljan poziv srbima da se vrate u Hrvatsku. Do sada neviđenim egzodusom naroda u Evropi, Hrvatska je doživjela veliku depopulaciju stanovništva i upala u demografski problem. Neki hrvatski stručnjaci za demografiju već govore a narednih dana i mjeseci će i više o useljenicima koji bi trebali biti hrišćani, pa se misli na ukrajince, hrvatske iseljenike i još neke. Veliki problem je uvjeriti javnost o toj potrebi. Hrvatska pod hitno treba 50 hiljada useljenika i narednih godina možda i veći broj da pokrije demografske gubitke. U planskoj dokumentaciji nigdje se ne pominju srbi. Predlažem pozovite Srbe. Riješite nagomilane probleme sa svojim građanima.

Simić je rekao, imali smo slavne pretke, čak smo i potomci srpskih vitezova, a prema pretcima i njihovim dijelima se neodgovorno ponašamo. Sjetimo se naših predaka jer kako se mi odnosimo prema starim generacijama i njihovim djelima tako će potomci sjećati nas. Zbog toga je oragnizovano i današnje Blagodarenje za Slabinjski narod, a na godinu je okruglih 320 godina od donošenja Slabinjske povelje i trebamo tu godišnjicu malo drugačije obilježiti zaključio je Simić.