Predstavljena knjiga Čede Vukmirovića "Baštom šale i smeha": Ljekovita knjiga stvarnog i nadstvarnog

BEOGRAD - „Gdje je izvor poeziji? Kuda teče?“ upitao se Miloš Kordić na kraju svoje reči o trećoj knjizi poezije za najmlađe „Baštom šale i smeha“ Čede Vukmirovića, na njenom predstavljanju, u prisustvu brojne rodbine, prijatelja i zemljaka, Banijaca, u sali Gradske opštine Novi Beograd, u subotu, 23. novembra.

„Izvor poeziji je u životu. I ona bi trebalo da uvijek teče ka nama. Ka nama – da nas udobri, da nas uljudi. Ka nama – da učestvujemo u igri koju je Čedo Vukmirović vješto provlačio gredicama svoje knjige 'Baštom šale i smeha'“.

Pjesnik Miloš Bajić, potpredsjednik Skupštine Zavičajnog udruženja Banijaca, potomaka i prijatelja Banije, koji je bio i voditelj programa, najprije je u ime ovog Udruženja, koje je i organizator predstavljanja Vukmirovićeve knjige, objasnio kratku istoriju pojavljivanja knjige: od rukopisa do štamparije. Zahvalivši svima koji su pomogli njeno objavljivanje. On je napomenuo ono što je Udruženje radilo na pomoći da se objave pojedine knjige banijskih autora koji su prognani iz svog zavičaja i pomoći u njihovom predstavljanju, naglasivši da je Udruženje nedavno objavilo i izuzetno značajnu knjigu – „Leksikon Srba Banije“ Branka Krnjaića. Bajić je dodao da će se učiniti sve što je neophodno kako bi registrovana izdavačka djelatnost Udruženja zaživjela onako kako to i Udruženje i autori rodom sa Banije i oni koji su vezani za Baniju zaslužuju. Zatim je pročitao, po svom izboru, jednu pjesmu iz Vukmirovićeve knjige.  Ognjen Jovanović, đak šestog razreda beogradske Osnovne škole „Isidora Sekulić“, stalni sjajni mladi „glumac“ na predstavljanju Vukmirovićevih knjiga, veoma je lijepo i nadahnuto govorio stihove iz ove najnovije.

„... Sve tri Čedine knjige“, rekao je, između ostalog, Miloš Kordić, koji je opširnije govorio o knjizi, „istog su krvnog srodstva. Ne da su prepoznatljive po tome što im je isti autor – to se odmah vidi, i osjeti i prepoznaje – nego zbog onoga što one jedna od druge nasljeđuju, što prenose jedna drugoj, što domišlja i dopjevava druga ono što nije prva i što je to isto učinila, odnosno nastavila ova treća što nije, ovo uslovno kazujem, završila druga...

... A kad sam im razdvojio sadržaje, one su ipak svoje cjeline, svoji organizmi. One su svaka ponaosob igre za sebe, one su svoja završena, zaokružena pjevanja. One su svaka za sebe svoja predstava: zavjesa se na pozornici već u prvim stihovima otvara, kao što se mudro, s punom slikom riječi na usnama i zatvara – koliko je samo nečega uzvišenog što je posebno razigranom autorovom umješnošću vodilo kroz cijelu „Baštom šale i smeha“ i završeno riječima: 'Sloboda je / reč!' Završeno u stvari uzvikom 'Sloboda je / reč!'“

Kordić je slikovito objasnio kako je Vukmirović najprije odredio površinu svojoj bašti, odredio joj međe. „A onda je gotovo hirurški precizno isparcelisao leje, gredice, pa je između njih povukao tanke lirske stazice kako bi se pažljivim čitanjem moglo lako lagano prolaziti. Pa je naposljetku sijao sjeme riječi i sadio i sad i rasad stihova, dok zaista nije dobio plodove kakve je želio da ih ima u svojoj plodnoj bašti – plodove šale i smijeha.“ Nakon što je pobrojao naslove i međunaslove u knjizi, kazavši kratke pjesme „Poruka dečaku“ i „Poruka devojčici“, Kordić je rekao: „Slušajući ove naslove, ili međunaslove, još bolje rečeno, a ja ih govorim kao gredice, leje, nekome ko nije imao knjigu u rukama, ko je još nije vidio, prelistao, može se učiniti da se ovdje radi o nekom sažetijem udžbeniku. Što ova knjiga poezije u stvari i jeste – iz nje može da se uči, ona radosno uvodi u to učenje. U učenje kroz šalu i smijeh... Kroz njihovu i ljubav i ljepotu. A smijehom se oduvijek otkrivala ljepota i dobrota ljudske duše, podučavao nas je naš narod...“

Zatim je Kordić naveo i likove, lica koja govore i o kojima se govori u knjizi, rekavši: „Koliko samo detalja, dragocjenih detalja u ovoj knjizi! I samo autor zna kako ih je i gdje ih je izrudario u nadljudskim iskustvom prebogatom rudniku svog života.

Kroz ovu stihovanu igru, igrokaz, a rekoh: treći mu je, Vukmirović nam veoma uspješno plete stvarnost i nadstvarnost.“

Djeca veoma brzo otkrivaju ukoliko im se podmeće. A u ovoj knjizi sve je, svaki stih sazdan od istine... I to posebno vrijedi od momenta kad na scenu stupa djed Vukašin. „On ne samo što je djed“, nastavio je Kordić, „što je iskustvo, iskustvo života, jedno blago i dobrotom oplođeno znanje, nego je on učesnik u igri sticanja tog znanja u oblasti šale i smijeha“, rekao je Miloš Kordić.


„Kada sam razmišljao o priči o humoru za novu zbirku dječje poezije, bio sam u dilemi“, počeo svoje obraćanje Čedo Vukmirović. „Zašto? Nakon teške sudbine našeg naroda, postavio sam pitanje sebi, ali obavio i nijemi razgovor s prijateljima koji su, kako akademik Matija Bećković kaže, 'promenili svetom', te s prijateljima s kojima još uvijek dijelim ovozemaljske sate, proizašao je odgovor. Piši, jer pišeš o životu, a humor, smijeh, šala i šaljive dosjetke važan su činilac u životu čovjekovom. Ako su šale s mjerom, čak su i neophodne. Nametnula mi se i činjenica da je bitna karakteristika ljudi našeg zavičaja, šala: kod druženja, na mobi, prelu, igranci i zabavi...“

Vukmirović je u svojoj riječi podsjetio i na vrijeme svog djetinjstva i školskih dana u Glini. Sjetio se i one djece koja su bila puna humora a koja su dolazila u školu u Glini putujući svakodnevno tada popularnim 'ćirom'. A ta djeca često su govorila u metaforama, simbolima... „Tada nam je baš, ama baš bilo lijepo i veselo. Na našu radost sve se složilo: i škola, i šala i fudbal.“

Na kraju se autor biranim riječima zahvalio karikaturisti Toši Borkoviću koji je njegovu „Baštom šale i smeha“ obogatio i naslovnom stranom i brojnim dragocjenim, predivnim ilustracijama. A zahvalio se i novinaru i publicisti Ratku Dmitroviću koji je zamolio Borkovića da pročita Čedin rukopis pa ako... I na radost i Vukmirovićevu i čitalaca knjige – rođene su ilustracije i šale i smeha.

Vukmirović se takođe zahvalio svima koji su pomogli da njegova knjiga ugleda svjetlo dana, i onima koju su je predstavljali i čitali stihove iz nje, kao i onima koji će to predstavljanje medijski predstaviti: Milošu Bajiću, Iliji Koljaji, Nikoli Demonji, Branku Sabliću, Milošu Kordiću, Nikoli Vezmaru, Radislavu Joviću, Miljku Radanoviću, Ognjenu Jovanoviću, Danijeli Bajić, zatim izdavaču – Zavičajnom udruženju Krajišnika „Nikola Tesla“ Plandište, organizatoru objavljivanja i predstavljanja knjige – Zavičajnom udruženju Banijaca, potomaka i prijatelja Banije Beograd, štampariji Goragraf Zemun, Gradskoj opštini Novi Beograd, portalu "Banija onlajn", novinama „Srpsko kolo“, kao i Muškoj pjevačkoj grupi „Banija“, koja je, iako „oslabljena“, izvela tri divne stare pjesme sa Banije.

Foto / Video: Miljko J. Radanović

{youtube}zXXmIWflLTY{/youtube}