FUDBALSKI ''ČAROBNJACI'' SA SLAPOVA UNE

Detalji: Banija Online; Sport; 30 Novembar 1999; 35339

VREMEPLOV: BOGATA ISTORIJA FUDBALSKIH KLUBOVA NA BANIJI

FUDBALSKI „ČAROBNJACI“ SA SLAPOVA UNE

Dvor na Uni u svojoj bogatoj istoriji ni u kom segmentu ne može izostaviti i djelovanje svog fudbalskog kluba. Osnovan je 1928. pod imenom DONK, nosio je ime „Vojo Strineka“, a kao Jedinstvo „ugasili“ su ga bojovnici NDH 1995.

Fudbal u Dvoru na Uni organizovano se počo da igra 1928. godine. Mladići su do tada, pored drugih raznih igara, na obližnjim livadama, jurili i tzv. „krpanjače“ (lopte ušivene od krpa), a oni najspremniji su vežbali u Srpskom sokolu, koji je u Dvoru na Uni osnovan 1909. Godine. Koliko su članovi sokolskog društva iz Dvora na Uni bili aktivni, govori i podatak da su učestvovali na svim važnijm takmičenjima, pa i na jednom u Pragu .

Fudbalski klub pod imenom NK DONK (Dvorski omladinski nogometni klub) osnovali su: Jovan Radmanović (tadašnji učitelj koji je u gradić na Uni došao iz Slunja), trgovac Pero Bekić, Milan Karan, Boško Janošević (mjesni šuster), Đuro Borčić, Petar Peco Brkić, Simo Rajšić (kotarski bilježnik), Ivica Ivančić i brojni drugi. Osnivačka skupština je, uz bogatu tombolu, održana u sokolskom domu, a za prvog predsjednika izabran je Jovan Radmanović. Simo Rajšić je izabran za sekretara, a ostali u Upravni odbor. Uz svirku tamburaša, pjesmu i igru ostalo se sve do jutra, a onda su „nastupili“ problemi. Žandarmi su upali u dom, pohapsili osnivače i odveli ih na informativni razgovor. To zbog toga, kako su rekli, jer nisu o tome izvjestili vlast. Zagreb se, kako su tada u Dvoru na Uni tumačili, bojao osnivanja bilo kakvog udruženja, tim prije što je većina učesnika u poznatom „Bombaškom procesu“ u Zagrebu, bila upravo iz Dvora na Uni. Osnivači kluba su poslije saslušanja pušteni, klubu nisu dopustili da se takmiči sve dok iz Ministarstva za fiskulturu i sport Kraljevine Jugoslavije u Beogradu nije stiglo rješenje o registraciji. Na to se nije dugo čekalo i po njegovom prispjeću aktivisti kluba i mještani su uredili fudbalsko igralište i odigrana je i prva fudbalska utakmica. Ugostili su FK „Slobodu“ iz Bosanskog Novog (danas Novi Grad) i na igralište privukli više stotina gledalaca. Bio je to veliki doživljaj za omladinu i mještane Dvora na Uni. Rezultat utakmice je bio u drugom planu (izgibili su s 2:0). Važno je bilo da su prikupljena sredstva za nabavku opreme, dresova, kopački, lopti i drugoga. Klub je nastavio sa odigravanjem prijateljskih utakmica sa klubovima iz susjednih mjesta: FK „Sloboda“ Bosanski Novi, FK „Sloga“ Bosanska Otoka, FK „Bratstvo“ Bosanska Krupa, NK „Zrinski“ Hrvatska Kostajnica, sa NK „Banijom“ iz Gline, klubovima iz Siska, Zagreba, Novske i drugima.

Na utakmice su se prevozili zaprežnim kolima i vozom, a kasnije i kamionom. Šuster Boško Janošević je bio zadužen za opremu, pa je tako zabilježeno da je član uprave i igrač Milan Karan od svoga oca ukrao konjsku ormu, predao je Janoševiću, a ovaj od nje izradio kopačke.

NK DONK ubrzo se uključuje u takmičenje Zagrebačke regionalne lige, ostvaruje dobre rezultate, a pored prvenstvenih utakmica i dalje igra prijateljske utakmice i sa klubovima preko Une. Godine 1935. DONK-u pristupa i Hasan Brkić. Sudski činovnik, a kasnije prvoborac i poslijeratni političar u Dvor na Uni je došao iz rodne mu Zenice.

Početkom Drugog svjetskog rata klub „zamrzava“ djelovanje, većina članova odlazi u partizane, a po završetku rata, već krajem 1945. obnavlja se rad kluba pod imenom NK „Vojo Strineka“ (po imenu svog poginulog člana). Međutim, već 1946. kub mijenja ime u NK „Jedinstvo“ i to ime nosi sve do 5. avgusta 1995. godine, kada zbog hrvatske agresije na RSK većina članova kluba odlazi u izbjeglištvo.

NK „Jedinstvo“ se takmičilo od regionalne lige Sisak, Regionalne zone Zagreb, pa sve do republičke lige Hrvatske a svoju zadnju utakmicu pred sam početak zadnjeg rata odigralo je u zagorskom mestu Pregrada (1:1). Interesantno je da su domaćini na toj utakmici priredili zajedničku večeru i da su se igrači i uprava oba kluba družili duboko u noć. Nogometaši omladinskog sastava „Jedinstva“ igrali su u ligi u kojoj se takmičio i NK „Dinamo“ Zagreb, a u toj momčadi tada su igrali slavni igrači poput Roberta Prosinečkog i Zvonimira Bobana. Jedinstvo je imali uspjeha i u takmičenju za Kup Jugoslavije, a 1985. godine osvjač je kupa zagrebačke regije, a u daljem takmičenju ispao je od drugoligaša Karlovca. Proglašenjem SAO Krajine za državu, NK „Jedinsatvo“ se takmiči u Prvoj ligi Krajine i igra sa NK Dinarom iz Knina, Bukovicom iz Kistanja, Benkovcem, Banijom Glina i drugim klubovima Krajine. Pred sam pad Krajine trebao se na stadionu „Sloboda“ u Bosanskom Novom odigrati derbi između Jedinstva i Dinare iz Knina, bio je ugovoren i TV prenos (TV Banja Luka), ali je „Oluja“ učinila svoje. Na stadionu „Jedinstva“ 5. Avgusta 1995. godine ostali su pripadnici UNPROFOR-a iz Danske, ostale su prepune klupske prostorije sa opremom, trofej sala sa hiljadu i višre slika i trofeja, dokumentacija i arhiva.

Ostao je i klupski restoran, za mnoge članove kluba i građane Dvora na Uni, omiljeno mjesto za druženje i gozbu, brojna mehanizacija za održavanje stadiona, ostala su dva pomoćna terena i drugo.

U sklopu SD „Jedinstvo“ aktivno su djelovalli i slijedeći sportski timovi: ženski i muški rukomertni klub, te košarkaški, šahovski i kuglaški klub.

Danas to sve koristi NK „Podovi“ (prvo ime Dvora na Uni), a u njemu igraju i njime rukovode neki novi ljudi. Takmiče se u Županijskoj ligi Sisak. Konkurencija im je NK „Rujevac“ iz obližnjeg Rujevca, klub kog su osnovali Srbi povratnici u to srpsko selo na Baniji.

U ZNAKU BRAĆE BAŠTEK

Prva generacija igrača poslije Drugog svjetskog rata bili su Marko Mesar, braća Zvonko i Slavko Baburak, Nikola Nina Mlađenović, Drago Kućan (bio i sekretar kluba), Aleksa Bogojević, Pero Orlović, Emil Bašić, Mićo Orlović, Nikola Čavarić, Ivica Mlađenović zv. Šestić, Stevo Braco Orlović, Dragan Karan, Josip Ivančić, a onda su dolazili: Duško Marić, Dušan Grubić, Pero Matić, Drago Beronja, Slavko Čavarić, Jugoslav Borojević, Milan Lončarević, braća Mišo, Blaž, Pepa i Slavko Baštek, Predrag i Jovan Gagić, Drago Juranović, Mario i Igor Ivelić, Tona Radić, Stjepan Blažević, Dušan Bogojević, Branko Batnožić, Drago Beronja, Ivica i Vlado Tomljenović, Drago Knežević,Đuro Beić, Zdravko Borojević Kvisko, Željko Jurčić, Mile Orlović, Vaso i Nedjeljko Marić, Drago Beronja, Savan Grabundžija, Marijan Knežević, Matija i Tomica Ciprić, Nikola Čavić, Marijan Janošević, Vlado Ivančić, Nikola Lukić, Nenad Bašić, Dragoljub Nišević, Željko Đurić, Predrag i Nenad Korizma, Boris i Dejan Ljubišić, Đuro Maljković, Dalibor Joka, Marinko Devetak, S. Stipić, Sandro i Dragan Gagić, Sandro Bodlović i brojni drugi.

U ISTORIJI „Jedinsatva“ ostalo je zabilježeno da je boje kluba jednu godinu branila i djevojčica – Daliborka Dupalo. Volila je fudbal, igrala ga sa dečkićima, redovno dolazila na treninge i kao takvu rukovodstvo kluba ju je na utakmica pionira „švercovala“ pod tuđim imenom, a ona je golovima punila mreže protivnika. Išlo je tako sve dok je jedan od sudija nije prepoznao, nije je prijavio, već je rukovodstvo kluba upozorio da je više ne stavlja u sastav. Bilo je to za nju, ali i njene roditelje, veliko razočarenje.

PRONIJELI SLAVU

U NK „Jedinstvu“ su ponikli brojni fudbaleri koji su iz kluba otišli da igraju u drugoligaškim i prvoligaškim klubovima ondašnje Jugoslavije. Između ostalih, Stjepan Štefo Blažević igrao je u šampionskom timu „Sarajeva“. Dva puta je oblačio dres reprezentacije Jugoslavije. Poslije jedne utakmice odigrane između FK „Sarajeva“ i NK „Dinama“ na Koševu, Sarajlije su pobjedile sa 2:0, a oba gola je postigao Blažević. Sutradan su zagrebačke Sporske novosti u naslovu napisale: „BLAŽEVIć-DINAMO 2:0. Bio je to šamar rukovodstvu „Dinama“, jer je prije odlaska u Sarajevo pokušao da karijeru nastavi u Maksimiru. U Jedinstvu je ponikao i Željko Vuković zv. Arap. Preko pionirskog, juniorskog i seniorskog tima „Jedinstva“ dospio je u NK „Dinamo“ iz Zagreba, a zatim u “Dinamo“ iz Vinkovaca, DRUGOLIGAŠA Segestu iz Siska i poslije igranja u nekoliko inostranih klubova, karijeru je završio u FC GAK iz Graca , gdje i živi od 1991. godine. Odigrao je i nekoliko utakmica za reprezentaciju Austrije jer ima njihovo državljanstvo. Trenutno stažira kako bi stekao uslov za dobijanje Uefine profesionalne trenerske licence. Angažovan je i oko organizacije Evropskog prvenstva u Austriji i Švajcarskoj.

Dragan Dugandžija je igrao u beogradskom drugoligašu „RAD“, Đorđe Pantelić u prvoligašu „Čeliku“ iz Zenice, Uroš Brdar u drugoligašu „Koper“ iz Kopra, Brane Miličević u omladinskom timu FC „Borusija“ Dortmund, Drago Beronja i Miloš Drača u drugoligašu „Segesti“, Stevan Đurić i Branko Maoduš u NK „Banija“ Glina, Dušan Kelebuda u drugoligašu „Sloboda“ Bosanski Novi i drugi.

GENERACIJA 1980-1990

NK „Jedinstvo“ je svoje najbolje rezultate ostvarilo u periodu od 1980-1990. godine. Krajem 70-tih sagrađen je novi stadion, klub je imao jake pionire, omladince i seniore, a igrali su: Dubravko i Dragan Kovačević, Milan Kralj, Rade Brdar, Dragan Jurišić, Dobrivoje Dragićišić, Miroslav Šebalj, Zoran Škondrić, Duško Babić,Ismet Veletanlić, Goran Friščić, Mario Marić, Zoran Tesla (svi golmani), te igrači Mile Grabundžija, Dragan i Milan Begović, Vlado Gagić Vili, Mišo Eror, Mišo Knežević, Mile Drača, Rade Lukač, Rade Zorić, Marko Grgić, Zlatko Lovreković, Branko Maoduš, Stevan Đurić, Husein Badić, Vlado Beko, Drago Dugandžija, Zdravko i Željko Rudić, Zdravko Radmanović, Mustafa Rasovac, Adem Čehić, Štefko Pavlović, Željko i Ivica Vuković, Dragan Vujanović (igrao u prvoligašu Sarajevo), Besim Cerić (prošao testove za prelazak u FK Crvena zvezda i odustao), Azmir Džinić, Darko Lončarević, Dušan Kelebuda, Slavko Crnković, Elvir Dautović, Slobodan Škondrić, Štefko Blažević, Ivica Vratan, Zoran Ljubišić, Nikola Tomašević, Željko Bodlović, Željko Miličević, Branislav Miličević, Slobodan Ćorković, Marijan Menićanin, Sead Bašić, Zoran Ivičić, Josip Sigur, Branislav Miličević, Tale Beić, Nikola Dragosavljević, Željko Kladar, Goran Lukić, Siniša Joka, Momir Subotić, Dalibor i Velibor Čavić, Borislav Tomašević, Nikola Đurić, Željko Joka, Siniša Rajšić, Neven Blažević, Siniša Akik, Tomica Baštek, Nikola Orlović. Alen i Slaven Čavarić, Rade „Kec“ i Ranko Ostojić, Rade i Zoran Rogo, Davor Ikić, Duško Baštek, Milan Nišević, Damir Grgić, Radomir Kordić, Jan Janković, Vlado Sundać, Miroslav Maica, Jovo Podunavac, Goran i Milan Barać, Ivica Bradarić, Ivanić zv. „Žuti“ Milorad Čugalj, Dubravko Duco Knežević i drugi.

KLUBOM RUKOVODILI

Klubom su od 1980-1995. godine, uglavnom upravljali: Dragan Rudić (predsjednik), Ljuban Cvetojević (sekretar), Milan Mišo Đurić (sekretar), Krste Tomašević (predsjednik), Dušan Tomašević (blagajnik) te aktivisti: Ljubo Ljubišić, Stojan Vukelić, Savan Grabundžija, Marko Mesar, Grga Čamber, Ante Mršić, Nikola Lukić, Duško Marić, Dragan Beić, Mićo Dabić, Savan Karan, Branko Batnožić, Željko Topalović, Blaž Baštek, Radomir Živković, Nikola Borčić, Drago Kućan, Mićo Dabić i brojni drugi. Najuspješniji predsjednik kluba bio je Dragan Rudić.

Od trenera u klubu su, između ostalih, radili: Savan Karan, Duško Marić, Zdravko Radmanović Cuni, Ismet Veletanlić, Slavko Čavarić, Novak Drašković (bio pomoćni trener Minhenskog „Bajerna“, Nikola Borčić, Rade Brdar, Sead Šuko, Hasan Kapetanović, Mladen Batar i drugi.

PRIJATELJSTVO

Jedinstvo je u svojoj istoriji odigralo i nekoliko utakmica sa klubovima iz bivše Jugoslavije koji su se takmičili u drugoj i prvoj ligi. Između ostalih, dva puta u Dvoru na Uni je gostovao prvi tim NK „Dinamo“ iz Zagreba , prvoligaš „Borac“ iz Banjaluke, FK „Sarajevo“, studentska reprezentaciju Gane, FK „Velež“, a punih deset godina (od 1980-1991.) Jedinstvo je svake godine učestvovalo na turnirima u Beču koje su organizovali FK „Kozara“ (klub naših radnika) i naša Ambasada u glavnom gradu Austrije. Na pet turnira osvojena su prva, a na ostalim druga i treća mjesta.

Klub je godinama odlazio na zimske pripreme, najprije u Hotelsko naselje „Solaris“ u Šibeniku, a zatim u Novigrad kod Zadra. Odigrao je više utakmica sa NK Šibenikom, Trogirom, Posedarjem, Zadrom i brojnim drugim dalmatinskim klubovima.

POGINULI U RATU I UMRLI POSLIJE „OLUJE“

U zadnjem ratu u Hrvatskoj život su položili: Duško Babić, Željko Dobrečević, Rade Zorić, Dušan Badić, Goran Barać, Slavko Baštek i Slaven Čavarić, a poslije Oluje u progonstvu su umrli slavni igrač Jedinstva Mile Grabundžija „Državni“, dugogodišnji funkcioneri u klubu Dragan Rudić, Dušan Tomašević, jedan od najboljih golmana kluba Marko Mesar,te Mićo Dabić, Ljubo Ljubišić, Duško Marić, Mile Orlović i drugi,