Nije pariški PSG već rujevački PPG

DVOR NA UNI (SNV) - Naziv nogometnog kluba iz Rujevca na Baniji, PPG, u prvom trenutku asocira na poznati pariški PSG. No dok se iza skraćenice starijeg francuskog kolege krije puni naslov " Paris Saint Germain", županijski trećeligaš sa Banije, u svojoj skraćenici nosi, za ovdašnje prilike i okolnosti, puno značajniji i zvučniji naziv – "Prva partizanska gimnazija".U jeku najžešćih borbi protiv okupatora, u Rujevcu je, u studenom 1943. odlukom Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske, započela s radom prva partizanska gimnazija na oslobođenom području.

 

Uprava i igrači ovog jedinstvenog nogometnog kluba ponosno čuvaju uspomenu na gimnaziju koja je u vrijeme Drugog svjetskog rata radila ovdje u Rujevcu, a kao i tada kad su u gimnazijskim klupama sjedili zajedno Srbi i Hrvati, tako danas u PPG-u loptu natjeravaju zajedno, pod vodstvom "srpske" uprave i "hrvatskog" kapetana momčadi. 

 

Nogometni klub PPG u drugom je dijelu tablice, no, kako u šali često spominju njihovi članovi, straha od ispadanja nema jer je ovo najniži rang natjecanja u Sisačko – moslavačkoj županiji, pa se nema kamo ni ispasti. Predsjednik PPG-a, Miloš Kepčija, kaže da dijele sudbinu svih malih nogometnih klubova, dakle, blagajna je uglavnom prazna, uvjeti za igru su osrednji, prostorije kluba ne zadovoljavaju uvjete i krpaju kako stignu i umiju.

Partizanski gimnazijalci Kvrgić, Lustig, Kurepa... 
U jeku najžešćih borbi protiv okupatora, u Rujevcu je, u studenom 1943. odlukom Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske, započela s radom prva partizanska gimnazija na oslobođenom području. Učenici su bili s Banije, Korduna, Like, Bosanske krajine i drugih krajeva, a nastavnici, partizanski borci i aktivisti, stizali su iz različitih partizanskih jedinica i krajeva. Kako je koji kraj zemlje oslobađan, tako su nicale partizanske gimnazije, a na Baniji su osnovane dvije, u Glini i Rujevcu.  Od poznatijih lica koja su polazila partizanske gimnazije su: Svetozar Kurepa, Svetozar Livada, glumci Pero Kvrgić, Ivo Kadić, Nikola Otržan i Nada Klašterka, novinari Salih Zvizdić i Željko Brihta, književnice Anđelka Martić i Dara Sekulić, dramaturg i urednik Čedo Prica, producent Branko Lustig, slikarica Cvijeta Job, političari Rade Pavlović, Josip Vrhovec i Pero Pirker, pa Ivan Fumić, Miša Montiljo, Dušan Matić i drugi.  Prvu partizansku gimnaziju u Rujevcu pohađao je i Janko Vasiljević, danas vitalni umirovljenik iz Pedlja, kraj Dvora.  - Nisam bio u prvoj generaciji partizanske gimnazije u Rujevcu, već u trećoj i maturirao sam 1949. Nažalost, nas partizanskih gimnazijalaca je sve manje. Bila su to vremena kada se, uz borbu protiv neprijatelja, vodila i borba protiv nepismenosti i neznanja. Iz mog sela Pedlja gimnaziju u Rujevcu pohađalo je šestero mladih, no više nisu među živima. Drago mi je da se moja gimnazija nije zaboravila i da nogometni klub iz Rujevca čuva uspomenu na nju - kaže vremešni Janko Vasiljević.

 

- Jedino što je u našem klubu odlično, to je naša volja i naš trud da opstanemo. Financira nas Općina Dvor, od koje svake godine primimo 16.000 kuna. Naravno da to nije dovoljno, pa ostatak namirujemo od brojnih prijatelja i donatora, posebno naših Rujevčana, danas rasutih po svijetu. Uveli smo i članarine od 100 kuna godišnje za članove kluba, pa se i tu nešto nakupi. Za rad kluba koristimo stari dio ovdašnje škole u Rujevcu, koja je nekada imala 300 učenika, a danas ih je svega trinaest. Da nije bilo donacije japanske vlade za obnovu škole, ne bi bilo ni ovih trinaestoro. Prema tome, osim novca, sve teže dolazimo i do novih igrača. Djece je u ovom kraju sve manje, a mnogi nakon završene osnovne ili srednje škole, odlaze dalje u potragu za poslom ili daljnjim školovanjem. Klub nekako može postojati bez novca, ali bez igrača i pomlatka, nikako - objašnjava Miloš Kepčija. Od 1981. godine u klubu je igrao i Pero Vujčić, koji je zbog povrede ligamenata morao prekinuti igračku karijeru. 

 

- Igrao sam za pionire, zatim za juniore, a poslije svega nekoliko nastupa za seniore morao sam prekinuti igru. Kasnije sam pokušao ponovo igrati, no nije išlo. Ipak, klubu sam ostao vjeran do kraja, a i moja dva sina danas igraju za PPG. Mislim da je budućnost kluba osigurana. Imamo svoju publiku, pa na utakmicama bude u prosjeku 100 – 150 gledatelja, što nije zanemarivo. Cijeli Rujevac živi za ovaj klub - kaže Vujčić. 

 

Kapiten " Prve partizanske gimnazije" je Jurica Vidić, čija dva brata, Ante i Josip, također brane boje PPG-a. 

 

- Moji roditelji i nas četvero braće u ovaj kraj, na Baniji, doselili smo 1998., a šest godina kasnije počeo sam igrati za "Prvu partizansku gimnaziju". Danas sam kapetan momčadi, na što sam vrlo ponosan - kaže Jurica Vidić. Blagajnik PPG-a Milan Vule osam godina je stajao na vratima momčadi iz Rujevca, a od kada je otišao, klub muku muči s golmanima. 

 

- Sada sam blagajnik kluba, a novca nikada dosta. Pokrijemo se koliki je jorgan, znači razvlačimo svaku kunu dobivenu od općine Dvor. Sami prevozimo igrače na utakmice, pomažu donatori i nekako se gura. Ovog trenutka u blagajni je 3.416 kuna. Dokle će trajati, ne znam - kaže Vule. 

 

Član skupštine PPG je Milorad Preradović koji podsjeća na postanak kluba. 

- Pod imenom "Prva partizanska gimnazija", klub je osnovan 1977., a iz tog vremena postoji fotografija na kojoj se danas mogu prepoznati mnogi Rujevčani. Pod spomenutim imenom klub je živio sve do 1995. kada se njegovo djelovanje prekida. Devet godina kasnije klub započinje ponovo s radom pod imenom NK Rujevac, no već par godina kasnije, na skupštini kluba vraća se stari naziv "Prva partizanska gimnazija".objašnjava Preradović.