STO GODINA NOGOMETA U GLINI (1913-2013)

GLINA (SNV) - Malo je nogometnih klubova na ovim prostorima doživjelo ovako duboku starost poput glinskog, a još je manje onih koji su u klubu proveli punih pedeset godina kao autor ovog teksta, najprije kao igrač, potom trener, pa predsjednik kluba, a nakon "Oluje" promatrač s tribina. Izgradnja pruge Sisak-Karlovac na početku 20. stoljeća omogućila je bogatim glinskim trgovcima i obrtnicima da svoju djecu šalju na školovanje u veće gradove.

 

Tako su ti đaci, po predaji, već 1909. godine za vrijeme ljetnih školskih praznika donijeli prvu nogometnu loptu u Glinu. Prva javna nogometna utakmica upriličena je u ljeto 1912. kada je glinski đak Trgovačke akademije na Sušaku Josip Mrgan doveo u Glinu petnaestak svojih školskih prijatelja da Glinjanima pokažu čari ove nove igre. Nažalost, bez zapisanog rezultata i dana odigravanja. Vjerojatno je tek sljedećeg ljeta došlo do osnivanja Ferijalnog glinskog kluba Banovac jer u zagrebačkim Novostima od 12. kolovoza 1913. godine, neimenovani dopisnik iz Gline javlja da je 3. augusta te godine domaći Banovac ugostio Odjel Hrvatskog sokola iz Siska i izgubio utakmicu rezultatom 4:1. Pretvaranje Ferijalnog u stalni klub spriječio je nažalost Prvi svjetski rat.

 

Raspadom Austro-Ugarske i stvaranjem Kraljevine SHS, ponovno se javio interes za nogometom. Ključnu ulogu u obnovi nogometa u Glini opet je imao Josip Mrgan koji je 1920. okupio glinske školarce i studente i osnovao klub, sada pod novim imenom - Glinski športski klub. Prva zapisana utakmica novog kluba odigrana je u Petrinji, gdje je domaći Slaven pobijedio goste iz Gline 2:1. Zbog relativno malo prvenstvenih utakmica, GŠK često igra prijateljske utakmice, pogotovo ljeti kada za njih nastupaju i Glinjani koji su članovi tada velikih zagrebačkih klubova - braća Dušan i Branko Zinaja (HAŠK), kasnije reprezentativci Kraljevine SHS. Međutim, zbog financijskih problema i nemogućnosti plaćanja godišnjih članarina Savezu, GŠK jedva preživljava. 

 

Promjena nastupa 1932. godine kada u Glinu doseljava trgovac iz Siska Hinko Kraüssel, inače veliki zaljubljenik u nogomet. Pišu se nova Pravila kluba, ali zadržava staro ime Glinski športski klub koje Glinjani izgovaraju kao "Gešk". Braća Božo i Teodor Metikoš predlažu za klupsku plavo-crvenu boju, a grb po uzoru na beogradsku Jugoslaviju. Sve se to dešava 1933. kada se pred novom Upravom pojavljuje problem igrališta, jer postojeće pod Pogledićem nije odgovaralo zbog malih dimenzija. Općinska uprava izlazi ususret molbi GŠK-a i dodjeljuje mu zemljište zvano Oberstarija koje će se preurediti u nogometno igralište i svečano otvoriti u proljeće 1939. kada gostuje zagrebački HAŠK pobjedom nad Glinjanima 4:2. 

 

Nigdje u ovom tekstu autor ne navodi nacionalnu ni vjersku pripadnost kluba – igrača i uprave, ali je iz nje vidljivo da ljubav prema lopti i klubu dijele Hrvati zajedno sa Srbima, Židovima i ostalima i da ih je krasila sloga, zajedništvo i lokal-patriotizam. Svi su građani navijali za svoj "Gešk". Nažalost, ova mikro idila nije dugo trajala. Došao je rat i kapitulacija Kraljevine Jugoslavije i u Glini više ništa nije bilo kao prije. 

 

Glinski advokat dr. Mirko Puk postaje ministar u Vladi Ante Pavelića i uz pomoć svojih pristalica provodi u djelo plan o uništenju glinskih Srba. U noći 12. na 13. maja 1941. ubijeni su doslovce svi glinski Srbi stariji od 16 godina, prema jednom kompetentnom izvještaju "373 pravoslavca muškoga roda". Među stradalima našlo se i 11 igrača GŠK-a. Spasio se jedino Nikica Samardžija. Tragična je spoznaja da je njihovom stradanju značajno pridonio i Josip Misson, predsjednik GŠK-a, tada istaknuti pripadnik lokalne ustaške organizacije. Njegovi naknadni pokušaji da oživi klub, nisu dali rezultate. 

 

Nakon završetka rata, bivši igrači i funkcionari GŠK-a već početkom 1946. sazivaju Osnivačku skupštinu novog fiskulturnog društva i daju mu ime Banovac, preuzevši sva obilježja predratnog GŠK-a. Sve do sezone 1953/54 Banovac se takmiči u Karlovačkom podsavezu, a potom u Sisačkom. Klub u tom razdoblju igra promjenjivo u oskudnim uvjetima, pa su dobrovoljni prilozi i klupske zabave bile jedini izvor prihoda kluba. 

 

Uprava kluba je pokrenula i izdavanje sportskog lista Banovac koji je kao godišnjak izlazio u razdoblju od 1955. do 1966. Iako je na svim poljima društvenog razvoja Gline vidljiv njen napredak, sve je manje onih koji su zainteresirani za život i rad lokalnog nogometnog kluba, pa se on 1968. gasi, a igrači Banovca prelaze u susjedne petrinjske i sisačke klubove. 

 

Klub je obnovio svoj rad sredinom 1969. ali pod novim imenom Banija. Unatoč promjeni imena klub se i dalje takmiči na Oberstariji, preuzimajući GŠK-ovu i Banovčevu plavo-crvenu boju. Prvenstvene nastupe Banija započinje u Karlovačkom podsavezu i iz godine u godinu postiže sve zapaženije rezultate. Nakon neuspješnog pokušaja 1972. godine, naredne 1973. Banija ulazi u Zagrebačku nogometnu zonu, pobjedom nad Kemičarom iz Zagreba (1:1 i 4:0), što tada predstavlja najveći uspjeh u povijesti kluba. 

 

Krajem 1970-ih gradi se novi stadion i počinje novi uspon glinskog nogometa. U sezoni 1980/81. Banija osvaja prvenstvo i ulazi u Zagrebačku nogometnu regiju, čime ponavlja uspjeh generacije iz 1973. godine. Već naredne sezone 1981/82. Banija zauzima 2. mjesto iza čakovečke Sloge, a ispred bivših i sadašnjih hrvatskih prvoligaša: Segeste, Karlovca, MTČ-a, Slavena iz Koprivnice, Jugokeramike iz Zaprešića, Trešnjevke i Radnika iz Velike Gorice. Taj plasman omogućio je Baniji kvalifikacije za ulazak u jedinstvenu Hrvatsku nogometnu ligu u kojoj gubi od Splita rezultatom 2:0. Nažalost, nakon 1982. dolazi do postupne stagnacije glinskog nogometa. 

 

Nogomet je zamro u svim dijelovima Hrvatske obuhvaćenima ratom 1991. godine. Tek u jesen 1992. na području RSK Krajine, organizirana su prvenstva u pet regionalnih liga tako da su prvaci tih liga na završnom turniru u Glini od 1. do 6. kolovoza 1993. dobili sveukupnog pobjednika. Prvak je postala Banija, ispred Šparte iz Belog Manastira i Dinare iz Knina. Sljedeće 1994. g. prva je Šparta ispred Banije i Dinare, dok se prvenstvo 1995. nije završilo zbog poznatih događaja. 

 

Glinjani koji su napustili Glinu 1991. godine, osjetivši se ugroženima, te našli svoj privremeni dom van Gline, osnovali su u Selima pokraj Siska 1993. nogometni klub pod starim imenom Banovac. Nakon 1996. klub se takmiči u Županijskoj nogometnoj ligi Sisak-Kutina, no bez značajnijeg uspjeha. Klupske prostorije danas krase slike i pehari ovog novog Banovca, dok bogate glinske klupske povijesti nema ni u tragovima. Stogodišnjicu postojanja klub ove godine nije dostojno obilježio. 

 

Nogometni klub u Glini bez obzira na promjenu imena, kroz povijest se uvijek legitimirao kao gradski i građanski, bez nacionalnih i ideoloških oznaka. Nažalost, zadnjih 22 godine to više nije slučaj. 

 

AUTOR: Milan Mrkalj