Poznati Banijci: pjesnikinja Jovanka Hrvaćanin

Banija je bila regija koja je nekad imala (a sada su porijeklom sa Banije) značajan broj pjesnika i prozaista, a tek neznatan broj žena koje su stvarale poeziju i prozu. Jedna od takvih je, vjerovatno i prva u istorji Banije, Jovanka Hrvaćanin. Prvenstveno pjesnik, pa prozni pisac, vrstan prevodilac sa slovenskih jezika...

Jovanka Hrvaćanin rođena je u Dubici, na Baniji, 20. januara 1899. godine. Rano djetinjstvo provela je u Beogradu, u kome je njen otac Mojo bio zaposlen (u Pres-birou). Poslije smrti mlađeg brata, a u međuvremenu i otac je izgubio posao, vraća se u rodno mjesto i tu završava osnovnu školu. (Inače, njen otac Mojo bio je miletićevac, učesnik Omladinskog pokreta, član Glavnog odbora Radikalne stranke, osuđenik, novinar, glumac, sa bratom Manojlom sakuplјač narodnog blaga... I svoje prezime Ervaćanin promijenio je u Hrvaćanin.) Gimnaziju je Jovanka Hrvaćanin polazila u Bjelovaru i Beogradu. Poslije Prvog svjetskog rata završila je Filozofski fakultet u Beogradu i položila profesorski ispit. Radila je kao srednjoškolski profesor u Ženskoj gimnaziji i Prvoj ženskoj gimnaziji u Beogradu i u Učitelјskoj školi u Novom Sadu. U tom gradu osnovala je Udruženje univerzitetski obrazovanih žena i bila njegov prvi predsjednik. Nakon Drugog svjetskog rata radila je u Pedagoškom institutu u Beogradu (u Sekciji za dečju i omladinsku štampu), a zatim je urednik Dečje knjige u Beogradu. Penzionisana je 1953. Umrla je i sahranjena u Beogradu, 1987. godine.

Jovanka Hrvaćanin: NEVIĐENOM Mi se nikada ni vidjeli nismo, Spajala su nas samo crna slova I crni dani u dugome nizu; Neznan i dalek na ukletom brodu Što oštrim klјunom ne siječe vodu, Ti si mi ipak bio tako blizu. I moja mladost, zaroblјena ptica, Radovala se ko sunčanom zraku Tebi neznanom, ispod crnog krova; Bio si radost jedne duše mlade, Plašlјiva radost što još nema nade, I zlatna priča izmeđ crnih slova.

Pisanjem je počela u osnovnoj školi. Tada je objavila i prve pjesme. Između dva rata objavlјuje u najuglednijim tadašnjim zagrebačkim (u Zagrebu je dočekala kraj Prvog svjetskog rata, odakle prelazi u Beograd) i beogradskim (početkom Drugog svjetskog rata dolazi u Dubicu, odakle je ponovo morala da bježi u Beograd) listovima i časopisima: Književni jug, Ženski svijet, Književna revija, Žena, Svetlost, Nova svetlost, Preporod, Venac, u cetinjskom almanahu Zapisi, subotičkom Književnom severu, Zastavi, Pravdi, dječjem listu Mirolјub, Dečjim novinama...

Od gotovo samog pokretanja dječjeg lista Kurir, u Sisku, 1968. godine, Jovanka Hrvaćanin dugi niz godina sarađuje u njemu i svojim pjesmama za djecu, ali i brojnim prevodima poezije i proze za djecu sa ruskog, ukrajinskog, slovenačkog...

Bila je veliki prijatelј sa Desankom Maksimović, koja ju je poslije Drugog svjetskog rata nagovorila da piše za djecu. Zastuplјena je u brojnim antologijama i poezije i poezije za djecu. Zastuplјena je i u antologijama Čudesni kladenac (Antologija srpskog pjesništva od Baranje do Boke Kotorske) Zdravka Krstanovića (izdanje Srpskog kulturnog drštva "Zora", Beograd, 2002) i Antologiji srpskog pjesništva u Hrvatskoj dvadesetog vijeka Nebojše Devetaka (izdanje Srpskog kulturnog društva "Prosvjeta", Zagreb, 2002). Duško Radović uvrštava je i u Antologiju srpske poezije za decu, a zagrebačka Prosvjeta objavlјuje 1972. godine izbor iz njene lirike pod naslovom Tragom srca.

O Jovanki Hrvaćanin, između ostalih, pisali su: Isidora Sekuluć, Ksenija Atanasijević, Jeremija Živanović, Desanka Maksimović, Ljubica Marković, Velimir Živojinović, Božidar Kovačević, Stanko Korać, Dušan Ivanić...

Tako Desanka Maksimović povodom njene zbirke pjesama Otkinuto lišće (objavlјena u Skoplјu, 1939) piše da je u toj zbirci našla jedinstvo, prirodnost i jednostavnost kazivanja, vezu s narodnom lirikom i ritmičku raznolikost. Stanko Korać povodom knjige Tragom srca piše da se uočava da ta poezija iskazuje mali lirski krug sna, lјubavi, slutnji, rastanaka, pejzaža. Dušan Ivanić konstatuje da među spisatelјicama Srpske Krajine Jovanka Hrvaćanin zauzima rodonačelničko mjesto: ako je i bilo pjesničkih glasova žena s ovoga prostora, oni se nisu ranije osamostalili.

Jovanka Hrvaćanin objavila je knjige pjesama: Pjesme neviđenom (prva zbirka pjesama, 1926), Otkinuto lišće (1939), Tragom srca (1972), zatim više knjiga poezije za djecu: Računske šale za naše male (1946), Mica s devet lica (1954), Pod brezom (1955) i druge, kao i veći broj raznih tekstova. Poslije smrti, u časopisu Pro femina, objavlјen joj je i roman Neviđeni (1995).

Prve pjesme i prvu zbirku pjesama (Pjesme neviđenom) Jovanka Hrvaćanin pisala je na ijekavici. Kasnije, poslije dolaska u Beograd, prešla je na ekavicu.

Ova književnica, profesor, prevodilac... volјela je svoj rodni kraj. Sa suprugom Petrom Mitropanom, profesorom na Filološkom fakultetu u Beogradu i prevodiocem sa ruskog jezika, dolazila je u Dubicu. Donosili su i poklanjali knjige...