U Crkvi Svetog Marka održan parastos za stradale u zločinačkoj akciji Oluji

Danas je, 4. avgusta 2025.godine u Crkvi Svetog Marka njegovo preosveštenstvo vladika lipljanski i vojni Dositej održao pomen za stradale u zločinačkoj akciji Oluji. Pomen su organizovali Udruženje porodica nestalih i poginulih Suza, Udruženje Zavičaj i Udruženje veterana Crvene beretke uz podršku Gradske uprave Grada Beograda.

Nakon pomena položeni su vijenci i cvijeće na spomenik srpskim žrtvama stradalim u ratovima 1991–2000. godine na prostoru bivše Jugoslavije u Tašmajdanskom parku koji je podignut 30. avgusta 2010. godine na inicijativu Koordinacije srpskih udruženja porodica nestalih, ubijenih i poginulih lica.

Tokom Oluje ubijeno je oko 2.000 Srba i protjerano srpsko stanovništvo. Prema evidenciji „Veritasa“, još 623 lica se vode kao nestali. Spaljeno je preko 20.000 srpskih kuća, dok su ostale opljačkane i razorene.

Vladika Dositej napominje da su Hrvati zločinačku akciju dobro nazvali Olujom, jer ništa dobro ne dolazi od Oluje.

– Nažalost, u prošlom vijeku je naš narod mnogo postradao, može se reći da je stradanje prevazišlo sva naša stradanja u istoriji. Posmatrajući zločin koji se ponovio samo pola vijeka, na zapadnim prostorima našeg otačastva nam govori da je krajnje vrijeme da naučimo da prestanemo neprestano da stradamo. Postoji i stradanje koje nismo morali da imamo u svojoj istoriji, nego da se naučimo iz prošlosti kako nam se ne bi ponovilo.

Vladika kaže da nas jedino tješi da koliko velika stradanja imali, mi i dalje postojimo i svjedočimo. I poziva na jedinstvo i mudrost.

Predsjednica Udruženja Suza Dragana Đukić kaže da danas nakon trideset godina od završetka oružanih sukoba u Hrvatskoj, porodice koje su imale gubitak jednog ili više članova udružene su u bolu i tuzi za svojim najmilijima. Oni koji nisu do danas pronašli svoje najmilije koji se još uvijek vode kao nestali, nisu imali priliku ni da ih ožale. Njihova agonija traje i danas, za njih Oluja još nije završena.

– Trideset godina uporno skrećemo pažnju na činjenicu da je Hrvatska i dalje jedina zemlja u regionu koja ima poznata, registrovana grobna mjesta nastala sanacijom terena nakon Bljeska i Oluje i koja su registrovana od strane Haškog tribunala. U Hrvatskoj se navodi da je riječ o žrtvama – hrvatskim državljanima koji su u njima što ukazuje na netačan zaključak o nacionalnosti žrtava, a zapravo namjera je da se na perfidan način prikrije pravo stanje stvari. U Hrvatskoj na Institutima za sudsku medicinu još uvijek čekaju na identifikaciju ekshumirani posmrtni ostaci preko 850 tijela za koje se godinama ne vrši identifikacija. Nema optuženih za počinjene zločine nad srpskim narodom, a ako su i izrečene presude za nekolicinu izvršenih zločina, kazne nisu adekvatne. Nema opravdanja za nečinjenje vlasti u regionu u pogledu procesuiranja ratnih zločinaca i privođenju pravdi činilaca ratnih zločina bar u slučajevima kada su poznate sve činjenice.

Nakon parastosa mnogobrojne delegacije su položile vijence i cvijeće na spomenik u Tašmajdanskom parku, nakon čega je uslijedio kraći program.

Gradonačelnik Beograda Aleksandar Šapić poručuje da se tuguje u miru i tišini jer onom koji to preglasno čini cilj je reklamiranje i profitiranje.

– Grad Beograd će nastaviti da pomaže u organizaciji, ali ja se više neću obraćati iako ću nastaviti da dolazim, baš iz tog razloga. Mislim da smo naročito tih nesrećnih devedesetih imali previše onih koji su glasno srbovali, a malo djelovali, a oni koji su djelovali najgore su prošli, dobrim dijelom i zaslugom našeg sopstvenog naroda. To što nam se desilo devedesetih nije ništa različito od onoga što nam se desilo četrdesetih. Ne budemo li se mi dozvali u pamet, desiće se opet.

Šapić kaže da treba da vodimo računa jedni o drugima i čuvamo jedni druge.

– Manje srbujmo, a više djelujmo jer kad god smo previše srbovali, Srba na tim prostorima nije previše ostajalo. Neka je vječna slava i laka zemlja svima onima koji su u prošlom vijeku, ne samo u posljednjem progonu, platili svojim životom i nadam se da srpski narod, ma gdje bio neće više nikada dozvoliti da nam se ovakve ili slične stvari iz istorije ponove – istakao je Šapić.

U ime Udruženja Zavičaj Nenad Abramović kaže da krajiški narod iz svog stradanja crpi snagu i volju za život i opstanak.

– Odgajamo nove naraštaje i prenosimo im istinu o nama. Predugo smo ćutali kroz istoriju. Danas gradimo nova naselja u zemlji koju volimo, ali svoje nikada nećemo zaboraviti, a žrtve nikada oprostiti. Srpski narod mora biti jedinstven i složan, jer svaku našu neslogu uzeće nam kao slabost.

Član Udruženja veterana Crvene beretke Jovo Adamović kaže da je Krajina danas pusta i prazna zemlja mučenika, ali postoji ponosan, dostojanstven i nepobediv srpski narod Krajine.

– Sa bolom se sjećamo naših postradalih mučenika, koji postradaše na kućnom pragu braneći svoju djecu, svoju ikonu u svom selu, na svojoj njivi i svome proplanku. Ne smijemo zaboraviti svoje heroje, ne stidimo se naše pravedne borbe. Naš put je zavjetni, svetosavski i svetolazarevski put gologote i vaskrsenja. Oluja je zločin genocida koji čeka pravdu, a niko na svijetu ne može pobijediti Božju pravdu. Republika Srpska Krajina živi u dušama i srcima naših potomaka.

Parastosu je tradicionalno prisustvovao i narodni poslnik i predsjednik Saveza Srba iz regiona Miodrag Linta koji ističe da zločinačka akcija Oluja sadrži sve bitne elemente krivičnog djela genocida, a kao glavni dokaz za genocidne namjere i uništenje Srba sa područja koje je bilo pod zaštitom Ujedinjenih nacija navodi transkripte sa sastanka tadašnjeg predsjednika Hrvatske Franje Tuđmana sa državnim i vojnim vrhom koji je održan 31. jula 1995. godine i na kome je isplanirana „Oluja”.

– Ključna rečenica Franje Tuđmana jeste „da Srbima treba zadati takav udarac da praktično nestanu”. Zabranom proslave zločinačke akcije „Oluja” stvorili bi se povoljniji uslovi da Hrvatska riješi pitanje nestalih lica srpske nacionalnosti, da obilježi brojna mjesta stradanja srpskih civila postavljanjem spomen ploča, da procesuira masovne zločine nad srpskim civilima i ratnim zarobljenicima i da pokrene proces povratka otete srpske imovine i stečenih prava fizičkim i pravnim licima i isplati naknadu štete za uništenu imovinu.

Vijence su položili gradonačelnik Aleksandar Šapić, delegacije Ministarstva za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja, Komesarijata za izbjeglice i migracije, opština Zvezdara, Palilula, Grocka, Udruženja nestalih i poginulih lica Suza, Koordinacije udruženja poginulih i nestalih sa područja bivše Jugoslavije, Udruženja veterana Crvene beretke, Udruženja boraca Krajine u Republici Srbiji, Udruženja veterana Košare, Udruženje boraca Korduna, Udruženja 6. ličke divizije, Kulturne zajednice Krajine, Slavonije u srcu, Udruženja za očuvanje kulturne baštine Dah, Zavučajnog udruženja Banijaca, potomaka i prijatelja Banije, Udruženja Ćiro Lička Kladrma – Drvar, Udruženja Zavičaj Beograd, Udruženja Ognjište u srcu zavičaja, Udruženja žena sa Kosova i Metohije, Krajiškog pokreta Srbije, Srpske i dijaspore, Koordinacije udruženja izbjeglih i raseljenih u Republici Srbiji, Krajiškog privrednika, Udruženja Podmorničar Beograd, Udruženja Kordunaša, potomaka i prijatelja Korduna, predstavnici Saveza ratnih veterana Srbije i Udruženja potomaka ratnika 1912. godine.

Tekst i foto: Dragana Bokun; Srpsko kolo