Sjećanje na zaboravljene

DERINGAJ - Srpsko narodno vijeće (SNV) i Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću danas su organizirali komemoraciju za sve one koji su izgubili živote, svoje bližnje, domove i zavičaj tokom i u danima nakon Vojno-redarstvene operacije "Oluja". Komemorativni skup, kao i pomen za žrtve, koji je predvodio sveštenik Predrag Pantelić, protonamjesnik gračački, održan je u Deringaju, selu u općini Gračac, u neposrednoj blizini pravoslavne crkve Uspenija Presvete Bogorodice.

SNV u suradnji s organizacijama za zaštitu ljudskih prava svake godine na drugoj lokaciji obilježava stradanje i egzodus iz ljeta 1995. Namjera je da se time ukaže na teritorijalnu raspršenost događanja uzrokovanih VRO-om "Oluja", ali i na stravične posljedice rata kao takvog na svim ovim opustjelim prostorima koje su nekad naseljavali hrvatski građani srpske nacionalnosti.

- Danas smo ovdje kako bismo se dostojanstveno sjetili svih onih čiji su životi prekinuti nasilno, zločinstvom, kao što je to bio slučaj sa preko stotinu Srba tokom i nakon "Oluje" na području općine Gračac, te u znak sjećanja na više od sto nestalih s područja ove općine, a kojih se ovdje nitko ne bi sjetio, kao što se nadležna tijela vlasti nisu sjetila i danas se ne sjećaju svoje pravne odgovornosti za utvrđivanje okolnosti njihova stradanja 1995. godine - rekao je na komemoraciji u Deringaju, između ostalog, saborski zastupnik i predsjednik SNV-a Milorad Pupovac.

Vesna Teršelič, voditeljica Documente – Centra za suočavanje s prošlošću, još jednom je upozorila na zakašnjelo i sporo procesuiranje ratnih zločina i poimenično pročitala imena civilnih žrtava s područja Deringaja i Kijana, ubijenih tokom i nakon VRO-a "Oluja".

- U dvadeset i sedam godina od operacije "Oluja" hrvatsko pravosuđe podiglo je tri optužnice za ratne zločine nad krajinskim Srbima i to protiv ukupno sedmorice pripadnika hrvatskih vojnih i policijskih postrojbi. Suđenja su rezultirala s dvije osuđujuće pravomoćne presude, za zločine u Prokljanu i Mandićima te za zločin u Kijanima kod Gračaca. Za zločin u Kijanima prvostupanjska presuda donesena je u ožujku 2019., a potvrđena u srpnju 2021., i to zahvaljujući činjenici da su se počinitelji hvalili ovim zločinom. U dva kaznena postupka donesene su oslobađajuće presude, za zločine u Prokljanu i Mandićima te u Gruborima. Jedan kazneni postupak, za zločin u Ramljanima, obustavljen je u fazi istrage. Za većinu ratnih zločina Republika Hrvatska, odnosno njezino pravosuđe propustili su utvrditi tko je i pod kojim okolnostima odgovoran za smrt vlastitih građana - naglasila je Teršelič.

Na kraju komemoracije saborski zastupnik Boris Milošević pročitao je ovogodišnju "Izjavu sjećanja" SNV-a, dok su svi prisutni simbolično položili crvene ruže uz zidove porušenog hrama.

15. Izjava sjećanja Srpskog narodnog vijeća

"27. godišnjica VRO "Oluja" za nas je prilika da se prisjetimo ratnih strahota, ratnih progonstava, ratnog razaranja i ratnog stradanja svakog našeg sugrađanina u ratnim godinama od 1991. do 1995.

Za nas je to također prilika da se prisjetimo i sa javnošću podijelimo sjećanje na stradanje Srba za vrijeme i nakon VRO "Oluja", njihov historijski egzodus, masovno uništavanje njihove imovine i ubijanje mnogih koji su ostali u svojim kućama. Od čega se njihovi historijski zavičaji do danas nisu oporavili i teško da će se oporaviti. A zbog toga nema ni osjećaja javne odgovornosti ni odgovornosti onih koji su za to pojedinačno odgovorni.

Za nas je to i ove godine prilika, možda više nego li prethodnih godina, da progovorimo protiv toga da se obilježavanje VRO "Oluja" i obilježavanje egzodusa Srba koje je ona prouzrokovala pretvara u nastavak ratovanja i onemogućavanje suočavanja sa svim njegovim posljedicama. Da progovorimo protiv političke upotrebe i zloupotrebe stradanja. Da se bilo ratnike bilo stradalnike još jednom pretvara u sredstva za širenje mržnje i netolerancije.

Ovo je za nas i prilika da pozovemo vlasti i u Zagrebu i u Beogradu da se posvete rješavanju pitanja nestalih na takav način da razvijaju javnu svijest da je to zajednička obaveza. Ne samo obaveza Beograda niti samo obaveza Zagreba. Bar zbog jednog razloga: od 1800 nestalih koji se još traže približno je podjednak broj Hrvata i Srba. Jer jedino se tako mogu smanjiti ratne traume.

Prilika je da pozovemo vlasti u Beogradu i Zagrebu i da se vrate suradnji u pitanjima za ratne zločine, jer to je njihova obaveza kao članica UN-a i njihova obaveza bilo kao članice EU ili kandidatkinje za članstvo. Bez te suradnje teško će se zajamčiti bilo efikasnost bilo pravednost sudskih postupaka.

Na kraju, nakon 27 godina od završetka rata trebali bismo biti mnogo više posvećeniji miru nego li ratu. Trebali bismo imati više empatije za stradanje drugog, za stradanje našeg susjeda. Svakako više od slavljenja pobjeda ili žalovanja stradanja u kojima nerijetko i slavljenja i žalovanja ostaju bez potrebnog dostojanstva sjećanja i opće političke dobrobiti."