ZAGREB - Ustavni sud donio je odluku kojom je po prvi put u povijesti hrvatskog pravosuđa potvrđeno da je istraga zločina počinjenih u Oluji bila neučinkovita. "Ne podcjenjujući nedvojbenu složenost slučaja, Ustavni sud ocjenjuje da tragovi koji su dani tijelima kaznenog progona u vezi s utvrđivanjem počinitelja nisu bili temeljito istraženi, odnosno da nadležna tijela nisu uložila dostatne napore i sve što je u njihovoj moći kako bi se osigurala učinkovitost istrage", stoji u nedavno objavljenoj odluci, donesenoj na temelju tužbe koju je podnijela Ika Šare, kći Miloša Ćosića iz kninskog sela Uzdolje, ubijenog 6. kolovoza 1995.
U jutarnjim satima toga dana, u zaseok Šare, bijelim civilnim automobilom dovezla su se trojica muškarca naoružana automatskim puškama. Dvojica su nosila maskirne uniforme, a treći maskirne hlače i crnu majicu kratkih rukava s vrpcom na kojoj je stajao ustaški pozdrav "Za dom spremni". Tamo su zatekli sedam starijih srpskih civila: Krstu Šaru, Stevu Berića, Janju Berić, Milicu Šare, Đurđiju Berić, Bosiljku Berić i još jednu ženu, koja je kasnije postala zaštićena svjedokinja u slučaju koji je Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju vodio protiv Ante Gotovine i drugih.
Muškarci su im zapovjedili da krenu prema cesti Knin-Drniš, a jedan od njih je potom gurnuo Stevu Berića na zemlju i poderao mu isprave, kazavši da mu one više neće trebati. Skupina je uskoro zastala na lokaciji koja je bila izvan vidokruga vozila koja su tuda prolazila. Dvojica muškaraca potom su izdvojili dvije mještanke koje su zasebnim vozilima odvezene u Knin, a treći je ostatku skupine, uz psovanje majke zbog počinjenih zločina u Vukovaru, naredio da se vrate u zaseok. Nakon što su putem naišli na Miloša Ćosića, kojeg je pridružio skupini, naoružani muškarac im je zapovjedio da sjednu na cestu, počeo nasumično pucati i tako ubio Milicu Šare (1922.), Stevu (1933.), Janju (1932.) i Đurđiju Berić (1916.), Krstu (1931.) i Jandriju Šaru (1932.) te Miloša Ćosića (1923.), dok je preživjela svjedokinja, koja je bila ranjena, uspjela pobjeći u šumu.
Kako se navodi u odluci Ustavnog suda, njihovi posmrtni ostaci ekshumirani su 2001. na gradskog groblju u Kninu, a 2004. šibensko Županijsko državno odvjetništvo formiralo je spis protiv nepoznatog počinitelja. Četiri godine kasnije doznalo se da je mogući počinitelj A. F. Međutim, do danas nitko nije odgovarao za zločin počinjen u Uzdolju.
"Osim što su podaci o mogućim postrojbama, koje su u kritično vrijeme mogle boraviti na području Uzdolja pribavljeni tek 2016., nadležne su vlasti po dobivanju takvih informacija ispitale dvojicu pripadnika jedne od navedenih postrojbi, i to u rujnu 2018. i početkom 2021. godine (iz kojih iskaza je proizlazilo da satnije, odnosno vodovi kojima su ispitani pripadali, kritične zgode nisu bili u Uzdolju). Iz činjenica predmeta ne proizlazi da su nadležna tijela osim navedenoga poduzimala radnje radi utvrđivanja ustrojstva i organizacije navedenih vojnih postrojbi i grupacija. Osim toga, iako su nadležna tijela 2008. saznala o konkretnoj osobi kao mogućem počinitelju predmetnog kaznenog djela, iz dostavljenih podataka nije razjašnjena njegova uloga, je li bio pripadnik i koje postrojbe HV-a u vrijeme vojno-redarstvene akcije Oluja, niti je ta osoba ispitana", stoji u odluci.
"Sve navedeno, zajedno s ukupnim trajanjem istrage, dovoljno je za zaključak da u konkretnom slučaju nije provedena odgovarajuća i djelotvorna istraga okolnosti vezanih uz ubojstvo oca podnositeljice", poručili su suci Ustavnog suda i potom zaključili da je u konkretnom slučaju došlo do povrede prava na život, propisanog Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Uz izdvojeno mišljenje sudaca Andreja Abramovića, Lovorke Kušan i Gorana Selanca, u istom navratu potvrđena je ranija presuda Vrhovnog suda, kojom je Iki Šare zbog zastare odbijeno pravo na naknadu štete za ubojstvo oca i naređeno da plati 14.500 kuna sudskih troškova. "Situacija u kojoj bi država s jedne strane trebala imati interes da što prije procesuira zločin, a s druge nema interes tako što učiniti dok njezina možebitna obveza naknade štete još nije zastarjela – dakle kontradiktornost državnog interesa - ne može se tumačiti na štetu žrtve zločina tj. oštećenika", smatraju Abramović, Kušan i Selanec.
Kao i mnogi drugi srodnici žrtava, Ika Šare naposljetku nije dočekala pravdu. Preminula je prije okončanja višegodišnjeg postupka.
