"Suza": Naša borba predugo traje, a kraj se ne nazire

BEOGRAD - Udruženje porodica nestalih i poginulih Suza, 4. avgusta, organizovalo je konferenciju za medije – 25 godina od pogroma Srba u Hrvatskoj.

Ove godine na konferenciji su govorili Dragana Đukić, predsjednica Udruženja, Miodrag Linta predsjednik Saveza Srba iz regiona i Veljko Odalović predsjednik Komisije za nestala lica Vlade Srbije.

Dragana Đukić: Sve teže je bodriti porodice da ne odustanu

Četvrt vijeka je prošlo i nije se mnogo poodmaklo u samom procesu ekshumacija i identifikacija, ali ni oko drugih prava krajiških Srba. Kako je za "Srpsko kolo" rekla Dragana Đukić njihova borba predugo traje, a da joj se kraj ne nazire. U Hrvatskoj slave, a Srbi tuguju jer su protjerani sa vjekovnih ognjišta, tuguju za ubijenim članovima njihovih porodica.

– Svakom ko ima u sebi razvijen osjećaj pravde i zdrav razum nije jasno zašto niko nije nakon 25 godina optužen za počinjene zločine nad srpskih narodom, a ako su presude i izrečene za nekolicinu, kazne nisu adekvatne – rekla je Đukićeva.

Proces ekshumacije i identifikacije u Hrvatskoj je otpočetka bio veoma usporen, jer se to humanitarno pitanje politizovalo. U ovom kovid vremenu taj proces stoji.

– U Hrvatskoj na institutima za sudsku medicinu nalaze se posmrtni ostaci oko 900 tijela, za koje se godinama ne vrši identifikacija, razni izgovori postoje, između ostalog da ne dolazi do poklapanja koštanih i krvnih uzoraka ili nemaju obrazloženja zašto. Porodicama nisu prihvatljivi takvi izgovori, one su umorne od čekanja. Za nove ekshumacije i identifikacije ne preostaje nam ništa osim nadanja. Hrvatska je jedina zemlja u regionu koja ima poznata registrovana grobna mjesta. Potpuno je jasno da nema volje da se pitanje nestalih riješi, nema tijela nema zločina.

Postoje porodice koje su ušle u sudske pocese, međutim nisu dovoljno pravno zaštićeni, plaćaju visoke takse, gube sporove, i ako ne plate sudske troškove, prijeti im se oduzimanje imovine i većina zbog toga ne smije da kroči u Hrvatsku.

– Sve teže je bodriti porodice da ne odustanu. Interesovanje medija traje samo nekoliko dana, a onda se ponovo o nestalima ne govori do sljedeće godišnjice – razočarano konstatuje Đukićeva.

Podrška im je sada najpotrebnija, ne zato što se plaše korona virusa, nego se plaše da neće dočekati da dostojno sahrane svoje najbliže i da će svoju tugu morati da prenesu svojoj djeci i unucima.

Miodrag Linta: Konstantno se prešućuju, umanjuju i negiraju srpske žrtve

Miodrag Linta konstatuje kako većina krajiških Srba nije ostvarila svoja imovinska, stečena, i druga prava, od otetih stanova, zaostalih neisplaćenih penzija, novčane naknade za minirane kuće po hrvatskim gradovima, otimanja zemlje, nerješena su pitanja radnog staža i brojna druga.

– S druge strane u Hrvatskoj se veličaju ratni zločinci, po kojima se daju nazivi ulica i institucija. Konstantno se prešućuju, umanjuju i negiraju srpske žrtve, a izdaje sve više potjernica za pripadnike vojske i policije RSK i to najčešće bez ikakvih dokaza – navodi Linta.

– Veoma je važno da nakon 25 godina od završetka rata Srbija još jače i aktivnije radi na svim pitanjima koji se tiču ratnog naslijeđa. Da se pokrene jedna snažna politička, diplomatska i pravna ofanziva kako bi se saznala istina o stvarnim dešavanjima dvedesetih godina, za utvrđivanje istine o uzrocima i karakteru ratova dvedesetih godina.

U rasvetljavanju istine bi svakako pomoglo osnivanje Memorijalnog centar srpskih žrtava devedesetih godina, od Slovenije, preko Hrvatske, BiH do Kosova i Metohije. To bi bio prostor na kome će se na jedan dokumentovan, ozbiljan naučno verifikovan pristup pokazati šta se dešavalo Srbima u Sloveniji, Hrvatskoj, BiH i na Kosovu i Metohiji.

Sprovođenje Aneksa G Bečkog sporazuma

Ono na šta Linta takođe skreće pažnju je sprovođenje Aneksa G Bečkog sporazuma o sukcesiji – privatna svojina i stečena prava.

– U tom Aneksu stoji da će svim pravnim i privatnim subjektima biti vraćena i zaštićena prava koja su imali na dan 31.12.1991. godine,a svi ugovori sklopljeni za vrijeme rata pod pritiscima i prijetnjama moraju biti proglašeni ništavnim.

Postoje brojni problemi protjeraih Srba i u Srbiji, već 6 godina se sprovodi regionalni stambeni program i do kraja provođenja programa rješiće se stambeno pitanje za preko 7.000 porodica, a njih još 10.000 neće biti rješeno.

– Apelujem na MSP, ali i na novu Vladu da se produži vremenski rok za realizaciju reginalnog stambenog programa.

Nije moguće govoriti o potpunoj realizaciji odnosa između Beograda, Zagreba i Sarajeva, o uspostavi povjerenja, a kamoli pomirenja ako imamo stotine hiljada ljudi koji trpe posljedice ratova devedesetih koji ne mogu da ostvare svoja osnovna ljudska prava.

Veljko Odalović: Hrvatska pobjeda je sramota, pobjedili su starce i nejač

Veljko Odalović, predsjednik Komisije za nestala lica Vlade Srbije podsjeća na podršku koju je Hrvatska imala od zapadnih centara moći.

– Svi sukobi koji su se desili i načini na koji su pripremani, pripremani su identično. Svuda je pripremana podrška spolja, medijski vrlo usmjerene protiv nas. Nanesena nam je nepravda i predstavljeni smo javnosti u negativnom svijetlu, da bi se opravdala uloga međunarodne zajednice na ovim prostorima.

Nestala lica su u najvećem broju ubijena, počinjeni su teški zločini naročito civilima.

– Hrvatske snage kada su radile sanaciju terena nakon oružanih akcija, sami su predali 1035 protokola gdje su sahranjeni Srbi. Od tih 1035 imamo 17 grobnih mjesta koja još nismo ekshumirali, i Hrvatska za sada ne pokazuje spremnost da te lokacije obiđemo. 685 lica je identifikovano, 350 tijela koja izvjesno pripadaju Srbima iz grobnica koje smo ekshumirali zajedno sa Vladoom RH se nalazi na Šalati u mrtvačnici gdje se uz njih nalazi jo 550 sa drugih područja. Preko 900 neidentifikovanih tijela se tamo nalazi. Izvjesno je da većina tih tijela pripada Srbima, i ono što posebno brine je dinamika koja je u posljednje dvije godine poražavajuća.

Prethodne dvije godine nije bilo nijedne ekshumacije,preuzeli su samo 13 tijela sa Instituta u Zagrebu koja su identifikovana iz ranijih ekshumacija, i nemaju najavu da će se u skorije vrijeme nešto rješavati po tom pitanju.

– Preko 50 lokacija smo prijavili za koje tražimo da se provjere i da zajedno obiđemo te lokacije, da ekshumiramo, uzmemo DNK uzorke i pokušamo da pronađemo porodice koje će preuzeti posmrtne ostatke.

Hrvatska je donijela Zakon o nestalim licima koji na neki način u drugi plan stavlja Međunarodne sporazume i protokole koji imaju veću snagu, i ponaša se u skladu sa svojim Zakonom, koji je u skladu sa onim što je u Deklaraciji o Domovinskom ratu pisalo.

– Javnost mora da zna da ta njihova velika pobjeda je njihova sramota. Oni nisu izvojevali pobjedu u sukobu sa oružanim snagama na liniji fronta, oni su pobijedili nejač i civile. Preko 60 posto nestalih lica je starije od 60 godina, među njima je 540 žena starijih od 60 godina. Kakvo obrazloženje mogu da pronađu zašto su njih ubili. Prisustvovao sam identifikacijama kada smo porodicama predavali starce od 95, 100 i preko 100 godina

Pored toga što porodice moraju da znaju šta je bilo sa njihovim najmilijima oni moraju da znaju i ko je zločin počinio, ne postoji spremnost Hrvata da se suoče sa svojim zločinima.

Na kraju na pitanje novinara da prokomentarišu Miloševićev odlazak na proslavu Oluje, Linta je rekao da za taj čin nema nikakvog opravdanja, dok je Dragana Đukić navela da nema komentar, jer za svakog Srbina mjesec avgust je mjesec tuge, a zna se na koji način Hrvati obilježavaju Oluju.