Krajiški književnici u pomen žrtvama Oluje

BEOGRAD - Kulturna zajednica Krajine je organizovala čitanje rodoljubive poezije posvećene Krajini 2.8.2019. u prostorijama URVMI na Savskom trgu. Nakon tog druženja književnika iz Udruženja književnika Krajine uslijedio je okrugli sto na na temu Moglo je i drugačije biti.

Na samom početku Željko Kukić je razočarano konstatovao da se veliki broj književnika nije odazvao njegovom pozivu.

Kakva bi krajiška poezija mogla biti nego dirljiva, potresna i nostalgična.

Prvi sa čitanjem poezije je krenuo krajiški književnik Mićo Jelić Grnović. Pročitao je svoju pjesmu pod nazivom Naricanje srpskog pjesnika gdje kaže „neko vuče prikolicu i u njoj dječicu, neko prase, neko psetance uza se, neko lonac neko kozu, a svi Srbi u očima rosu, neko zamrzivač, a neko pokrivač, niko ne zna zašto uze, u očima stalno suze, kud idemo, kamo ćemo…”.

Bratislav Braca Agbaba pročitao je pjesmu Vjetrovi Krajine, u drugoj pjesmi pod nazivom Plač žali za Likom, dok je naziv treće pjesme Dimnjak.

Milan Đerić je pročitao Krf, U krošnji sveske i Praporci.

Nikola Korica pročitao je završni dio poeme Đe ćemo sad? Pjesma je nastala oko 15 dana nakon Oluje i oslikava to vrijeme, raspoloženje, kako je rekao Korica i neka pitanja koja do danas nemaju odgovora. To vrijeme je nazvao vremenom ni života ni smrti, i gdje se ljude mole Bogu samo da ne bude gore, jer po staroj izreci kaže se da nesreća nit kopa nit ore. Druga pjesma je posvećena njegovoj majci, Pod ikonom , ali po njegovim riječima i svim majkama Krajine. Nosila, prkosila, tukla u obe ruke vukla, kopala, prala, maštala, praštala, ispaštala, trčala, zgrčala, suze ronila, šila, prekrajala, umirivala, jadovala, gladovala… prela i plela, samovala strahovala, iščekivala…. sve je to radila majka. Njegova treća pjesma bila je Oksidacija vremena.

Milan Pađen je pročitao Krajino moja, Glina, Na obali Une u kojima žali za svojim zavičajem.

Snežana Miladinović Lekan čitala je svoje pjesme Kosovo me i Banija bole, Dimenzija bola i Stihove pišem plamenom srca. Snežana je rođena u Beogradu, ali je banijskog porijekla. Tokom djetinjstva sve svoje školske raspuste je provodila na Baniji kod bake i djeda. Član je Udruženja književnika Srbije, a ovom prilikom je postala i član Udruženja književnika Krajine.

Milka Glušac je opjevala kolonu u istoimenoj pjesmi. Kolona… na putu beznađa, straha i neizvjesnosti. Mikla je navela da ih sudbina goni, pitajući se koja to subina krajišku djecu dira. Govorila je još dvije pjesme Amanet i Gavrilo Princip.

Ljiljana Ćujić je pročitala Dalmatinske stene, Misli mi se roje i Srpska duša.

Branko Zrnić je podijelio sa prisutnima stihove svojih pjesama Nameće se zločin, Za tebe se otimaju i Sudnje je vrijeme.

Vjera Garović nije iz Krajine, ali na Altini je okružena Krajišnicima. Najbolja prijateljica joj je Nena Brezanović iz Slatine (Zapadna Slavonija) kojoj je i posvetila pjesmu Neno. Pročitala je još i Molimo se daće Bog i Zvijezdo srpska.

Dragan Kolundžija pročitao je Lampa na Baniji. Dragan Kolundžija je počasni predsjednik Udruženja književnika Krajine. Pročitao je i pjesmu iz svoje zbirke Zlato i roditelji koju je objavio 1965.godine.

– Da napišem knjigu o roditeljima uticalo je to što sam u svojoj četrnaestoj godini otišao iz zavičaja Gornje Vodičevo između Bosanskog Novog i Kostajnice. Pomogla su mi i dva stiha ruskog pjesnika Ljermontova koji glase… „ užasna je sudbina oca i sina živjeti odvojeno i tako umrjeti”.

Željko Kukić u svojoj pjesmi Stidite se poručuje Hrvatima da se stide bodljikavih žica, logora i tamnica, đerdana od dječijih očiju, sapuna koji su kuvali od ljudskih organa…

Branka Mosurović je pročitala pjesmu koja još nema naziv.

Na samom kraju Banijac Miloš Bajić koji je došao na Okrugli sto, zamoljen od Željka Kukića, pročitao i svoje dvije pjesme, Krst i pet kamenova po istoimenoj zbirci i Čekajući veče.