Ta mala radio-stanica ostat će u sjećanju nama Kordunašima i svim onima van Korduna do kojih je dopirao njen glas . Osnovana je ranih sedamdesetih u Vrginmostu, radila cijelo vrijeme trajanja rata i završila emitovanje pjesmom:-A sad adio, a sad adioooooo…
Dalo se tu čuti uvijek biserčića. Kad spiker upućuje Kordunaše-voćare u proljeće kako se obrezuju jabuke, pa kaže:
-Kao što vidite na slici … ?!
Tako predsjednik općine (pardon…tad smo bili OPŠTINA!!!) gospodin Eraković saziva skupštinu “u 9.00 sati, po lokalnom vremenu”, kao da je općina Vrginmost u tri vremenske zone između Istočne i Zapadne obale, a ne od Biljega pa tamo malo dalje od Steve Jarčova. Zahuktavanjem rata spikeri prelaze na “ćirilicu” pa vijesti počinju sa:
- Ovaj TEDAN dogovoreno je ...Gledajući OPŠTENITO na situaciju...- ??!
Dio koji se nikad nije promjenio, čak ni u ratu, bile su želje i pozdravi. Tako negdje 1992. godine u emisiji želja Danijela i Nikolina (tako se zvalo pola kordunaških curica rođenih u Karlovcu ranih osamdesetih godina... valjda po babama Zorkama, Anđelijama, Milicama...
) pozdravljaju svoga tatu na VBR-ima i kapetana “Ledenog” kod Vračara na Bukovici…. Dalibor i Danijel što su dobili imena po đedovima Milošu, Radi, Đuri..., pozdravljaju svoga čiču Jovicu na minobacačima 120 mm u Ljepovića jarku …Neće proći dugo vremena, zasuše rakete i mine Vračare i Ljepović jarak. Što veli moj drug Lošo:
- Crna zemlja gori !
Utihnu tutnjava, razvlači se dim …. Odnekud se čuje iz rova:
- Mamu im jebem, kako nas samo nađoše !??
Jedna od sedamdesetak kratkih ratnih i poratnih priča iz “zadnjeg” rata, iz zbirke pod nazivom “Krajino neko misli nate… Ma misli moj k . . . c”
Ako ikad izađe ova zbirka priča na zadnjoj strani omota će stajati tekst: Napisao ŽELJKO KRESOJEVIĆ.
Živi u Holandiji, ne svojom krivicom. Ovo mu je prva knjiga, do sada nije ništa izdao
, pa ni .......
