TREBINJE - Srpski glumac Dejan Stojaković naučio je trebinjske gimnazijalce o Savi Mrkalju, glavnom reformatoru srpske ćirilice, na koju se nadovezao Vuk Stefanović Karadžić, više nego su oni sami u školi znali o njemu.
Desilo se to u Kulturnom centru, u okviru Dučićevog dana, kada je Stojaković izveo monodramu "Slušaj kako govorim – Sava Mrkalj", rađenu po tekstu profesorke na odsjeku Slavistike u Beču, Gordane Ilić Marković i u režiji Dušana Aškovića, a, osim učesnika manifestacije i nekolicine zaljubljenika u pisanu riječ, bez daha ga je slušalo dvadesetak srednjoškolaca.
"Ova monodrama i jeste u neku ruku namijenjena onima koji o Savi Mrkalju znaju malo, a koji su o njemu možda naučili tek par nekih šturih rečenica, jer mi o njemu jako malo znamo. U stvari, mnogo je dao, a mi o njemu skoro ništa ne znamo", kazao je nakon predstave Stojaković.
Kaže da je monodrama realizovana zahvaljujući ideji glumca Tihomora Stanića koji se za Mrkaljev život zainteresovao kada je igrao njegov lik u seriji "Vuk Karadžić", te da je nastala prije dvije godine.
Napominje da ovo nije prvo veliko učenje srpske publike o Savi Mrkalju, jer je izvođenje monodrame u Trebinju bilo po četrdeseti put, a, osim Srbije, Crne Gore, Korduna i Banije, izvođena je i u Beču, Americi, Kanadi i raznim drugim mjestima gdje žive Srbi i gdje je izuzetno prihvatana.
"Premijera je bila u Udbini u Lici, u Hrvatskoj, za naš narod tamo, a od tada do danas je zaista dosta promovisan i jedan nepoznati Sava Mrkalj, ali i ja kao glumac koji nisam poznat širokim narednim masama, tako da je sve to skupa jedan veliki uspah, a dalje ćemo videti gde će nas odvesti put, s obzirom da veće interesovanje za ovom monodramom postoji u inostranstvu već u samoj Srbiji, nažalost", dodaje Stojaković.
Osim o Savinoj čuvenoj reformi da svaki glas ima svoje slovo, o tome da nam je upravo on ostavio 25 slova koja su u upotrebi i u današnjoj azbuci, a Vukovo je samo jedno, o njegovoj knjižici na samo 18 strana sa jednostavnim uputstvima o reformi, u monodrami se govori i o njegovoj izuzetnoj obrazovanosti, ali i neshvaćenosti do tih mjera da je život skončao u ludnici u Beču, a da je, budući da nije imao srodnika, sahranjen u masovnoj grobnici.
"Zavičajno udruženje Banijaca, potomaka i prijatelja"