VOJNO LICE

Na Kordunu se uvijek uniforma cjenila.
Ratnički je to kraj.
Uz unifirmu ide pištolj, pendrek...
Kucka te po gujzci... Podsjeća te. U službi si!

Ne nosi je svako.
Braniš državu.
Ona opet o takvima brine.
Ne misliš puno. Plaća prvoga sigurno dolazi.

Naše cure su isto voljele uniformu.
Lijepo je vidjeti oficira mlada.
Nako, nakrivi malo šapku bećarski, epolete...
Nisu ni sve uniforme iste. A i ne stoji svakome.

Tako jedno jutro uz nas tenkiste u Banja Luci (najpametnije bi bilo tada da se od srama sklonimo sa piste), osvanuše momci iz Mornaričke akademije.
Došli kasno u noć, prespavali kod nas u kasarni. Na proputovanju su. Diplomci na ekskurziji.
Bijele uniforme na njima. Preplanuli uz more na proljetnom suncu.
Koja ih cura ne bi pogledala, zaljubila se?!

Kako ono pjeva Rade Jovović:

- Žene vole oficire...

Voljeli su oficiri uvijek lijepe žene.
Ženili su često i ljubav iz staroga kraja.
Neki su se znali još iz djetinjstva, škole, kupanja. Sa zabava, zborova ...
Neka je vatala i njegovu visoko bačenu šapku poslije promocije.

Poratni oficiri znali su ostaviti te svoje zemljakinje koje su u kumpjetištima motike ostavljale kad su za njih polazile.
Ikašnje kad su se šume rješili i zeru pogospodili, počeli su se zaljubljivati u građanke, buržujske kćeri, glumice, balerine ...

Tako stari Loškota Kresojević - Parun došao svome Branku (kasnije generalu) u posjetu u veliki grad.
Sjedi starina na balkonu, puši "Ibar".
Kad žena ispod sinovog stana stere veš.
I pjeva.
Operna pjevačica. Vježba arije.
Skiči kaj kuja. Danima tako.
Nije je više mogao slušati.
Probla uši Loškoti.

On zgazi ćiku.
Opsuje je nako baš kako Mićani psuju. Sve sa Mladom Neđeljom, suncem žarenim ... pa zaveze krajišku iz sve glave:

- Zalajala kuja više Slunjaaaa...
Na Kapeli opazila vukaaaa

Presta pjevačica vježbati, začepi usta.
Vratio se Branko s posla. Čuo od komšija kako tata pjeva na balkonu.

- Ćaća ?
Kako ti moreš pjevati ođe u gradu, na balkonu? U mojoj zgradi, đe živim?
J... ga ti. Nije ti ovo Bukvin gaj, pa da zjališ?!

- Kad more pjevati oficirska žena...
More i oficirski ćaća !!!!

Kad panu prve zvjezde, počne se misliti o ženibi, familiji, skućavanju...
Za svadbeni poklon nekog u ćaćinom šajeru dočeka i crvena "Lada" (rijetko).
Drugi su opet ljubavi nalazili po prekomandama.
Jovanke, Sanele, Mojice...
Znale su biti zajebane te južnjakinje što padeže nikad ne nauče. Stajali su naši momci u stavu mirno pred njima ko pred Mamulom.

Sad ima i ovije cura račundžija.
Pusti ruže, pusti džentlmene...
Zlatnih godina... šezdesetih, sedamdesetih, osamdesetih...
Krovć siguran nad glavom (jedino ako nisi Jure Vučetić), "Tristaća" gledaš sa balkona parkiranig ispred zgrade.
Podoficiri su vozili "Fiat"-a 850 ili Fiću.
Mjerkaš stvari u "Naminom" katalogu, dok sušuš kose sa krupnim viklerima pod haubom.

Sa vojskom je ko u sa crkvom.
Zna se ko ide na službu u Krajinu među bezbožnike, a ko tamo gdje bogatije,bolje. Gdje srebra ima.
Tako i kod vojske.
Zna se ko ide u Surdulicu, Bitolu, na albansku granicu... a ko na Topčider.

Neki oficiri ostaše zauvijek u nedođijama, malim varošima, kasarnama, u zabitima.
Neki misleći na djecu, starost...
primakoše većim gradovima ili završiše u Beogradu.
Ili se primakoše garnizonima u zavičaju.

Žence su prekomande porješavale, bokajući u rebra svaki put kad Epolete dođu s posla i sjedu za sto vatajući ševarku:

- Esi pita za prekomandu ?!

Tako se udala i edna naša.
Starci njeni ponosni na zeta oficira.

- Naša Milca se udala za 'edno Vojno Lice.

Sad, kad se uda za podoficira ... onda je žena Vojnog Lica.
A kad se uda za oficira, onda se čin navodi.
Naša Milca se udala za... jednog potporučnika, poručnika.
Ako se uda sa kapetana, to je već stariji momak ili nedao Bog onoga prve klase.
Možda već rastavljen?!

Zato ne treba čudo u priču ulaziti , u činove i objašnjenja.

Jednostavno.

Naša Milca se udala za 'edno Vojno Lice!

---

Iz zbirke u nastajanju "Krajino neko misli nate ... misli moj k...."

Željko Kresojević Kres