Promovisana nova zbirka pjesama Banijca Milana Pađena - "Krčevina”

BATAJNICA - U parohijskom domu Crkve rođenja Presvete Bogorodice u Batajnici 23. februara promovisana je zbirka pjesama „Krčevina” Milana Pađena u organizaciji Književne zajednice Krajine. U knjizi se nalazi i nekoliko pjesama unuka Milana Pađena, devetogodišnjeg Vanje Pantića.

Među prisutnim gostima bio je protojerej-stavrofor Spomenko Grujić i nekadašnji predsjednik Skupštine Republike Srpske Krajine Mile Paspalj.

O knjizi su govorili književnica i profesorka srpskog jezika Koviljka Zelić koja je ujedno i moderator večeri, književnik Veljko Stambolija i predsjednik Književne zajednice Krajine istoričar Marko Kovačević.

Pjesnik Milan Pađen posebno se zahvalio starješinstvu Crkve rođenja Presvete Bogorodice što su ustupili prostor parohijskog doma za ovo kulturno sabranje prijatelja i zavičajaca.


- U prvoj knjizi „Rano pobratimstvo” koje sam objavio s Bogdanom Arnautovićem sedamdeset i neke kažu da je on postavljao pitanja, ja davao odgovore. Moj unuk Vanja je sada dao dva odgovora, bez mojih pitanja - rekao je Pađen i na zadovoljstvo prisutnih pročitao nekoliko svojih pjesama.

Recenzent knjige književnik Veljko Stambolija rekao je da Pađenove riječi teku, kao rijeke i rječice u zavičaju. Svoju recenziju je naslovio sa „Toponimske pjesme”.

- Svjestan koliko je truda bilo potrebno njegovim precima da prokrče staništa , a tako malo da ona ponovo postanu neprohodna i nepoželjna pustoš. Zavičaj koji je vjekovima bio natopljen trudom i znojem, nažalost i razornim ratovima, postaje neraskidivi dio čovjekovog odrastanja, dakle i bića. Zavičaj nije obični toponim na geografskoj karti, on je duboko ucrtan u svijesti svakog čovjeka.


Stambolija kaže da su Pađenu dobro poznate koordinate zavičaja koje su odavno ucrtane u mapu pamćenja (Majske Poljane, rječica Maja, Crkva Sveta Nedjelja, Jadovno, Glina, Banija, Krajina…).

Zbirka nije kompozicijski podijeljena na cikluse, ali Stabolija uočava skup pjesama o prijateljima piscima, ocu, o dobrovoljcima (Nestor…), o običnim ljudima. Apostrofira slave, crkve, monahe, vjeru i vjerovanje.

- Takođe, pomalo inatno, pjesnik sebe predstavlja u kratkoj pjesničkoj autobiografiji Banija/Ja sam sa Banije/Iz Vojne krajine/. Porodica je važan segment u životu Krajišnika u novim sredinama u kojima zasniva svoj život. Stoga i u zbirci „Krčevina” porodična grupa pjesama zauzuma značajan dio.

Na kraju svog izlaganja, Stambolija zaključuje da „Krčevina” i pored ozbiljnih tema nije lišena karakterističnog krajiško-banijskog humora.


Predsjednik Književne zajednice Krajine Marko Kovačević govorio je o pojmu „krčevine”.

- Taj pojam krčevine je neodvojim od pojma Krajišnika. Kao mali u rodnom selu prvo što sam čuo od babe i đeda, „saćerali smo ovce u krčevinu”. Krčevina je bila iza guvna, prvo vrletna, pa ravna. Vremenom sam shvatio da širom krajiškog područja postoje krčevine. Krajiški prostor nije bio vezan samo za naše prostore, još u 7. vijeku vizantijski carevi od Iraklija, pa nadalje su pravili krajište prema Arapima, Nemanjići su pravili krajine širom svojih granica. Turci su od Srba pravili krajišnike - martologe u Smederevskom sandžaku. Kasnije su ih Austrijanci prebacili na drugu stranu praveći sadašnju Vojnu krajinu. Poslije toga Krajina se proširila do Arada i kada je prestala da bude funkcionalna za Austriju prepušteni su krajišnici ruskoj carici Jelisaveti koja je napravila Ukrajinu, današnju Novoserbiju. Na kraju oni ostaci naše Krajine su završili, možemo reći, evo baš ovdje. Ova Batajnica je, da kažemo, jedno od tih novih krajišta. A sve krajine su pratile krčevine.


Kovačević navodi da na svaki prostor na koji bi Krajišnici došli, došli bi na pustu zemlju i morali bi je okrčiti i prilagoditi za život. Ovdje su Krajišnici dobili nove krčevine, toponimski ih možemo zvati Veternik, Krnjača, Ovča, Borča, Busije.

- Možda bi toponimski cijela Batajnica trebala da se zove Busija jer određuje na neki način ulogu i smisao Krajišnika na ovom prostoru. Obo što je bitno za Pađenovu knjigu jeste da je ovo jedna i pjesnička krčevina. Cijeli stvaralački put Milana pađena može se ogledati u ovim pjesmama. Posebno pozdravljam vanju koji je prisutan i kao autor, ali i kao tema ove knjige i neka mu je na sreću i na radost ova knjiga.

Koviljka Zelić je rekla da Pađen koji stvara decenijama, i sve može da mu bude tema zbog njegovog dara. Mnogobrojne su njegove zbirke i književne nagrade.


- Želimo mu dugovječnost i života i stvaranja - rekla je Zelićeva koja je šarmantno i spontano prisutne vodila kroz cijelo književno veče i pročitala nekoliko autorovih pjesama.

Među prisutnim gostima bio je i Mile Paspalj, nekadašnji predsjednik Skupštine Republike Srpske Krajine.

- Stvaralašto Milana Pađena, zajedno sa Veljkom Stambolijom i pokojnim Nikolom Koricom i Nebojšom Devetkom dovelo je do osnivanja Udruženja književnika Republike Srpske Krajine. Dodjeljivali su i književne nagrade u Majskim Poljanama, i mučili se da sve funkcioniše kako treba u ratnim okolnostima. Srećan sam što sam danas ovdje sa vama.


Unuk Milana Pađena, devetogodišnji Vanja Pantić, učenik OŠ „Branko Radičević” iz Batajnice je pročitao svoju pjesmu „Kod bake i deke”, i izmamio gromoglasan aplauz publike.

Ovom prilikom Veljko Stambolija poklonio je poštansku markicu Sava Mrkalj, koja je nedavno odštampana i promovisana, dobrovoljcu iz Srbije koji se borio u Republici Srpskoj Krajini.


Poslije promocije rukovodstvo Književne zajednice Krajine održali su novi sastanak i tom prilikom primili dvije nove članice, Milenu Žarković i Draganu Ljuna.

MILAN PAĐEN:

Rođen je 1950. godine u Majskim Poljanama kod Gline. Završio je Fakultet prometnih znanosti u Zagrebu.

Objavio knjige pjesama:

Rano pobratimstvo (1981, sa Bogdanom Arnautovićem), Ipak postojiš (1984), Velika igra (1989), Vučiji zov (1994), Široko kolo (1994), Pečat (1997), Nigdje nikog nema (1998, poema), Oglašeni (2000) Imati i nemati (2003), Moglo se gnijezdo drukčije sviti (2005), Prekodrinsko mastilo (ispovjedna proza, 2010), Put bez putokaza (2015), Milonosne molitve i Marija kninska (2019)
Dobitnik je nekoliko značajnih nagrada: Braća Micić (2013), Sava Mrkalj - slovo (2015), Krajinska gramata (2015), Nagrada Andrićeve akademije (2017), Pečat varoši sremskokarlovačke (2018).

Član je Udruženja književnika Srbije, saosnivač je i potpredsjednik Društva književnika RSK, predsjednik Književne zajednice Krajine. Uvršten je u mnoge pjesničke antologije.

Tekst i foto: Dragana Bokun, Srpsko kolo