LUDE GLJIVE

Više od pola godine smo na "gornjem kraju". Naša stara baza, Nazifova betonara...

Kad smo došli dočekali su nas goli zidovi od betonskih blokova. Što se moglo odnjeti, to je odnjeto.
Kasnije se već dalo tu biti.

Kraj je augusta 1994. Čuje se pucnjava na Johovici. Cazin pred padom.
5.Korpus će biti brzo u
Kladuši.
Dudak će nam biti uskoro na Glini.

Ležimo u mraku na škripsvim krevetima.
Pitam dečke:

- Bil išli preko vode?
Za lovu?

Kažu da bi. Ako Fikretovi dobro plate.
I pod uvjetom da se Malićevi uza nas.

Pred zimu ćemo ići džabe.

Jesen se nekako produžila te godine. Toplo je dosta, nema mrazeva.
Tek je prvi put zabijelilo na Svetoga Nikolu, moju Slavu.

Blizu smo granice gdje su se nekad carstva sudarala.
Ljuti Krajišnici sa obe strane vode.
Oni preko Gline mogu još uvijek reći da su Ljuti Krajišnici.
Naše ljutine odavno je nestalo.
Tek u nekom možeš prepoznati divlje serežansko krajiško oko predaka.
Izlapila je ko tucana paprika u slabo zatvorenoj limenki.

Jelo nešto utanjilo.
Nisam izbirljiv. Jedem sve, naučili me đački i studentski domovi.
Da nije nekih povelikih paketa na kojima nema nikakvih natpisa (nikad ne znam od koga smo ih dobivali? valjda o Fikinih!?) , tanko bi srali.

Već sam se bio malo izverzirao.
Kad se paket otvori, ja lapam prvo konzervu sa voćnom salatom.
Konzerve su od sjajnog lima i na njima samo kompjuterski crnim sitnim točkicama ispisane šifre.
Neko kaže da su to bili NATO-ovi paketi ?!

Ljuban Sjeničarac, razgrće po konzervama.
Nije ga duže bilo.
Vozi "pedesetpeticu". Ne znam nikako ko je rmpaliju od skoro dva metra regrutirao u oklopnjake?
Kako uopće prođe kroz luk vozača?

Dobra duša (na žalost pokojni...srce). Plavih krupnih očiju ko vedro nebo, crvena curskog lica ...

Uzima jednu, otvara je.
Unutra kocke, bjeličaste.
Ljuban upita Nidžu:

- Što je ovo Perjasca?

Nidžo zajebant sa Korane, nakesi se.
Poskoči mu velik biljeg na desnoj strani lica:

- Rahatluk...Bosanski.

Ljuban prinese ustima. Sumnjivo mu, al zagrize.🤔
Skupi usta. Pljunu.

- Aaaa .... ja vas j....
Kocke za potpalu
😂
Dogovorimo se i izvučemo 20 litara nafte iz tenka u zamjenu za prase,
da pojačamo zeru kuhinju.
Što veli Bastaja kad ga je sudac upitao zašto je ukrao šunke:

- Druže sudac... Glad je nadvladala razum !

Intendantu kažemo da nam ne voze više kuvano jelo, nego da nam dadu sledovanje u brašnu, ulju, soli...

Imam ja gore nekih famijija po selu. Radio sam svima legalizaciju kuća (izgrađene bespravno na zadružnoj zemlji).
Baba Zlata, stara Muslimanka kad ispeče pitu, i prste pojedemo.

Gljiva je bilo te jeseni ko u priči.
Uzmem moj ljeskovi štapić, ruksak na leđa, pravac šuma.
Bilo je još vrganja, žutica...
A najviše kozara (sunčanica, kozjača, srnjača... kako ih već gdje zovu)
po brezizcima...bujadi i resanu.

U starom sjeniku imamo dvije table od starih peći.
Pod njima podmetnuto par cigli.
Vatrica uvijek gori, nađe se u selu i kumpjera.

Nabacimo kozare po tablama. Neko stavi malo masti na njih da budu sočnije. Kad imamo nasjeckamo i bijelog luka.

Bez pretjerivanja, tko gljive voli jesti taj zna da je kozara ravna mesu.