"Krušedolska zvona 2022" - Naši đedovi i prađedovi uvijek su umjeli da se sabiraju

KRUŠEDOL - Kod Manastira Krušedol na Fruškoj gori 28. maja održan je 16. Krajiški crkveno-narodni svesrpski sabor Krušedolska zvona 2022. u organizaciji Udruženja Krajišnika iz Pančeva, zajedno sa Asocijacijom izbjegličkih i drugih udruženja Srba iz Hrvatske, Zavičajnim klubom Slavonija iz Inđije i Eparhijom sremskom. Manifestacija Svesrpski sabor Krušedolska zvona 2022 posvećena je svim Srbima koji su poginuli ili nestali tokom 20. vijeka. Prije svega zapadnoslavoncima poginulim u Bljesku 1. i 2. maja 1995. godine.

Krajiški narod je stradalni narod i za sve Srbe stradale u ratovima 1991-1995. služena je arhijerejska liturgija i parastos. Liturgijom je načalstvovao episkop sremski Vasilije.

Najzaslužniji što se ova manifestacija održava je predsjednik Organizacionog odbora Veljko Vukelić koji je ovom prilikom otvorio 16. po redu Sabor.

- Živimo u vremenu i svijetu koji se kao na ubrzanoj filmskoj traci pred našim očima mijenja. Milenijumske vrijednosti čovječanstva su dovedene u pitanje: od roditeljstva, majke, oca, muško, žensko, porodice, države, patriotizma, slobode, vjere. Najstrašnije ideologije kao što je fašizam, podižu glavu i postaju prihvatljive i dobrodošle u određenim dijelovima svijeta. U takvim vremenima mi se okupljamo u svetoj Fruškoj gori u manastiru Krušedol koji je lavra Brankovića, Obrenovića i Čarnojevića. Okupljamo se oko moštiju i duša naših svetaca, junaka i predaka.

Vukelić naglašava da ovo okupljanje nije zbog mržnje i osvete, već upravo suprotno, zbog ljubavi, praštanja, zbog dobrog. Narod koji zaboravlja svoju prošlost osuđen je da je ponavlja i „onaj ko neće brata za brata, imaće tuđina za gospodara”.

Episkop sremski Vasilije poručuje da na moštima Svetog kneza Lazara u Ravanici, Svetog cara Uroša u manastiru Jasku, Svete majke Angeline, Svetog Maksima i Jovana u manastiru Krušedol nas sabiraju.

- Naši đedovi i prađedovi uvijek su umjeli da se sabiraju, najdragocjenije stvari poprimaju, čuvaju i nama djeci 21. vijeka predaju u amanet. Tako i mi sabirajući se želimo da naša djeca ne zaborave ono što je najdragocjenije - vjera, čistota vjere, svetinja porodice, crkve, države i svih dobrih ljudi koji se sabiraju na dobrobit i spasenje roda srpskoga.

Srpski član Predsjedništva Milorad Dodik podsjeća na tužnu činjenicu kako su srpski krajevi u Hrvatskoj opustjeli. I pita se da li je to bila ideja kada se sporovodio Bljesak, Oluja. Ako jeste, nisu dobro uradili ni sebi.

- Srpski narod je najviše stradao u procesu raspada bivše Jugoslavije, nažalost neki drugi su svoje stradanje predstavili kao mit i pokušavaju taj mit da održe. Svih ovih godina se pokušava graditi BiH tako što bi se otelo Republici Srpskoj.

Dodik poručuje da se narod danas snažno mora okupiti, vjerovati u crkvu, u srpski identitet, čuvati pismo i vrijednosti kao što je krsna slava.

- Ideje koje su Srbi imali o ujedinjenju uvijek su bile napadnute i danas se napadaju, ali mislim da naš jedini zavjet koji možemo dati jeste da se ujedine dvije srpske države -Republika Srpska i Republika Srbija. Svjestan sam svih realnih okolnosti, ali vjerujem da ovaj vijek za razliku od prošlog stradalničkog može da bude vijek našeg ujedinjenja.


Ministar Aleksandar Vulin kaže da vjerujući da je Jasenovac nešto što se srpskom narodu neće ponoviti dogodili su se Bljesak i Oluja.

- Zato više nikada Srbi ne smiju da ćute, zato više nikada Srbi ne smiju da zaborave ime naše pobijene djece. Vjerujem u potrebu stvaranja srpskog svijeta, i kada god kažem srpski svijet naroguše se veliki i moćni. Vjerujem da će ova generacija srpskih političara mirnim putem ujedinti Srbe.

Kao što je svake godine običaj Sabor, pa i ove Sabor ima besjednika, ove godine besjednik je ministar, novinar, urednik, književnik, Banijac Ratko Dmitrović.

- Neko opak i moćan zaključio je prije više decenija da Srbe sa prostora današnje Hrvatske treba maknuti i isterati i u što kraćem roku izbrisati sve tragove postojanja tog dijela srpskog naroda. Taj neko računao je i na našu odvojenost od nas samih, od sopstvene prošlosti i crkve, računali su i na našu naivnost. Napadnuti od dokazanih neprijatelja vjerovali smo da se možemo braniti samo oružjem, da, trebalo je svakako i oružjem, ali trebalo je i pameću. Bilo je za očekivati da u danima raspada Jugoslavije shvatimo kako se savremeni oružani sukobi dobijaju lobiranjem, političkom propagandom, medijski, često i lažima, više nego haubicama. Da se konačan ishod rješava prije nego što je počeo.


Pogubna je činjica besjedi Dmitrović što se u to vrijeme bez prijatelja i saveznika vjerovalo u ONE, ne shvatajući da njihova vjera i istorija počinje od Avnoja.

- Vjerovali smo da će nas odbraniti, politički prije svega, ti kojima je Josip Broz bio svetiji od Svetoga Save, a svaki Brozov general važniji od Milunke Savić, Živojina Mišića i Vojvode Putnika. Vjerovali smo u pamet koja je Srbiji dala dvije autonomne pokrajine, a Hrvatskoj nijednu, a jedino je Hrvatska imala pravne pretpostavke, istorijske, političke, teritorijalne da ima pokrajine - ne dvije već četiri: Slavoniju, Dalmaciju, Krajinu i Istru.

Početkom devedesetih se vratila stara retorika, znamenje, živi ratni zločinci došli su u Hrvatsku iz Argentine, Amerike, Njemačke i umjesto kao zatvorenici u Hrvatskoj su našli mjesto kao nacionalni heroji.

- Monstrum NDH vraćen je u život i eno ga i danas šeta tom zemljom kao državni projekat!


Za svoje tvrdnje Dmitrović navodi i dokaze: Hrvatska i dalje ne želi da zakonski zabrani usaški poklik Za dom spremni, najviši državni funkcioneri redovno polažu vijence na polje kod Blajburga gdje je poražena ustaška vojska, gdje je slomljena NDH, sve to pod pokroviteljstvom hrvatskog Sabora, u savremenoj Hrvatskoj podižu se spomenici ustaškim zločincima, a ulice nose imena po Pavelićevim ministrima, u Hrvatskoj žive kao ugledni građani ljudi koji govore i objavljuju knjige sa tezom da Jasenovac nije bio tvornica smrti, već naprotiv sanatorijum, i lječilište.

- Mi Srbi iz Hrvatske možemo i moramo da održavamo i razvijamo kulturu sjećanja i materalizujemo to sjećanje. Nemamo pravo da zaboravimo našu prošlost, pretke i ono što jesmo. Naši potomci moraju uz ostalo ponijeti sjećanje na velikane bez kojih bi srpski narod u cjelini bio neuporedivo siromašniji: Nikola Tesla, Milutin Milanković, Sava Mrkalj suštinski reformator srpskog jezika, patrijarh Rajačić i patrijarh Pavle, Simo Matavulj, Vladan Desnica, Branko Radičević, Grigor Vitez, veliki slikar Sava Šumanović… mnogi drugi umjetnici, naučnici, muzičari, sportisti. Poseban dio su Srbi iz Dubrovnika, najobrazovaniji dio srpskog naroda koji je ikada postojao. U svoje vrijeme, druga polovina 19. i prve dvije decenije 20. vijeka Srbi iz Dubrovnika pripadali se eliti evropske inteligencije. Nestali su u ideji stvaranja zajedničke države Južnih Slovena, a tada je nestala i Srbija – kaže Dmitrović i dodaje da je ta odluka bila fatalna i da se od nje izgleda oporaviti nećemo ni danas.

Kako Dmitrović navodi danas Srbe iz Hrvatske izvan Srbije spominju samo na nivou incidenta, saznaju se dva puta godišnje u Krušedolu, na zavičajnim druženjima, izbjegličkim skupovima i tu se sve završava. Srbi iz Hrvatske nemaju svoje institucije, krovnu organizaciju, muzej, biblioteku, centralnu izdavačku djelatnost, medije, filmsku i televizijsku produkciju.

- Srušen nam je sistem vrijednosti, pa u kafani bez problema pjevačici i muzici ostavimo i par stotina evra, a kada nas neko zamoli da istom sumom pomognemo izdavanje neke istorijske knjige, ne javljamo se na telefon. Postoje izuzeci i njima dugujemo veliku zahvalnost.

Računajući koloniste došle poslije Drugog svjetskog rata i njihove potomke, i pridošle devedesetih u Srbiji živi skoro milion Srba porijeklom iz Hrvatske. A ako nastave kako su do sada činili Srbi iz Hrvatske za 30 godina spominjaće se samo na datume Bljeska i Oluje, samo uz toponime Jasenovac, Jadovno, Glina, ako i toga bude.

- Zato opšte moramo da stavimo visoko iznad ličnog. Moramo znati šta tačno hoćemo, u protivnom završićemo kao statistika između korica istorijske knjige, kao neko ko je postojao, ali ga više nema.

Predsjednik Udruženja Krajišnika iz Pančeva Mile Bosnić kaže da za njega Krušedolska zvona znače njegovanje kulture sjećanja na stradale Srba Krajišnika, očuvanje kulture, običaja , tradicije, ali i susret sa zemljacima rasutim svuda po svijetu.


- Vjerujem da će Sabor dobiti stalno mjesto izgradnjom Kulturno-duhovnog i istorijskog centra na Banstolu. Teško je organizovati ovako veliki događaj, ali kod članova Odbora postoji jaka volja i želja, kao i prvog dana. Problem finansiranja nije rješen, ali uz pomoć Komesarijata za izbjeglice i migracije, Fonda za izbjegla, raseljena lica i saradnju sa Srbima iz regiona, Predstavništva Republike Srpske u srbiji i ponekom krajiškom privredniku uspijevamo iz godine u godinu da organizujemo Krušedolaska zvona - rekao je Bosnić.

U kulturno-umjetničkom programu na bini su se smjenjivali kudovi i izvođači koji godinama vjerno čuvaju srpsku tradiciju.

Nastupali su: MPG Korijeni, Ljiljana Ćujić je recitovala jednu pjesmu, MPG Banija Majur i MPG Banija Beograd, guslari Stojan Janković i Nikola Đapić, KUD Slavonija u srcu, KUD Petrova gora, samicu svirali Dane Jakšić i Duško Orlović, ŽPG Udruženja Srba Nikola Tesla iz Kragujevca, Dječji ansambl KUD Banija Beograd, ŽPG Carza, SKD Prosvjeta pododbor Slatina, MPG Ćiro Lička Kaldrma – Drvar, MPG Lički ojkani, KUD Krajina, zdravičari Mihajlo Tišma, Rajko Vukanac i Vid Vašalić, MPG KUD Kordun, MPG Srpska Tromeđa 1, MPG KUD-a Marija Bursać Banatsko Veliko Selo, diplar Milan Vašalić, Fenečki biseri i Milica Dosković.

Pored zvaničnog programa zavičajci su skupili i pod šatorima uz krajišku muziku. Ovo je mjesto njihovog sabranja i okupljanja svake godine. Iz Bačke Topole i Subotice su došli organizovano sa nekoliko autobusa.