Izvod iz knjige vjenčanih

Slabo se zapisivalo, malo je pisanih tragova. Da bi se pamtilo treba mira biti. Treba te đed u krilu držati i pričati. Krajišnici đedove često nisu imali prilike upamtiti. Prađedovo ime jedva da se znalo, čukunđedovo rijetko.

 

Predamnom je "IZVOD iz knjige za upisivanje VENČANIH srpske pravoslavne crkve kolarićke, hrama Sv.Petke u Kolariću, opštine Vojnić, sreza Vojnić, banovine Savske."

Ovaj Izvod iz knjige vjenčanih je prilog pismu kojim se moj prađed Milovan Kresojević obraća Visokodostojnom Eparhijskom Crkvenom Sudu u Plaškom. Ovom Sudu se obraća sa molbom da isti izvoli odrediti da se između njega i prve mu supruge Save (rođ. Hrstić)) povede brakorazvodni postupak.

Danas nama ovakav jedan dokument mnogo govori, a meni mnogo znači. Moj prađed MILOVAN KRESOJEVIĆ, rođen je 02.novembra 1894. godine na Kolariću.

Ćaća mu je bio Simo Kresojević zvani "Šimun", adresa Kolarić br. 43.

Mati mu je Mila. Ovdje joj ne piše djevojačko prezime, ali znam iz priče da je bila prijeklom iz Kneževića iz Vojišnice.

Za obadvoje roditelja se navodi da su zemljoradnici, ist.prav. (istočno-pravoslavne) vjere, Srbi.

Prađed Milovan se na Kolariću 04. februara 1913. godine u crkvu Svete Petke vjenčao sa HRSTIĆ SAVOM, rođenom 1889. godine, u Loskunji kb.6, od oca Teodora i majke Mile. Za sve se navodi da su zemljoradnici, istočno-pravoslavne vjere, Srbi.

U rubrici "Prezime i ime, zanimanje, veroispovest i mesto stanovanja svedoka (kuma i starog svata)" stoji da im je kum na vjenčanju bio Đuro Vukobratović, zemljoradnik iz Kuplenskog i Ignjatije Kresojević zemljoradnik iz Kolarića.

Vjenčanje je obavio Dušan Malobabić, paroh kolarićki. On svojom rukom popunjava 26 godina kasnije, tj. 03. februara 1939. godine i ovaj Izvod iz knjige vjenčanih, zaveden pod rb. 38. Ovjerava ga pečatom Srpske Pravoslavne Parohije Kolarićke.

Pred sam kraj 1913. godine Milovan i Sava dobit će sina NINKA (moga đeda). Slijedeće godine Milovan odlazi u Ameriku, u Pittsburg. Nije se nikad vraćao kući.

Sava je sa sinom Ninkom ostala i dalje živjeti u Kresojevićima, nije se udavala.

U međuvremenu Milovan Kresojević (Mile Kresovich-prilagodio ime i prezime američkim prilikama) je živio nevjenčano sa Ljubicom Zdjelar, rodom iz Kestenovca. Sa njom je stekao sinove Stevana (1923) i Georga (1925). Iz razloga da se sa Ljubicom može vjenčati Milovan Kresojević 1939. traži pokretanje brakorazvodnog postupka.

Za vrijeme trajanja Drugog svjetskog rata civilno stanovništvo na Kordunu posebno je teško stradalo. Među zarobljenim nakon proboja obruča na Petrovoj gori našli su se uz moju babu Dragicu (rođ. Hajdin) i stari čukunđed Simo Kresojević "Šimun" i prababa Sava, Milovanova prva žena.

Kad su na Vojnić-kolodvoru 17.maja 1942. godine trpani u stočne vagone baba je sa četvero djece (Danica 1931, Mihailo 1933, Miloš 1935 i Milka 1939. ...

Kući se jedino od djece vratio moj otac Mihailo...baba Dragica je skončala u Leipzigu kao logorašica, predhodno odvojena od djece u logoru Stara Gradiška) bila je sa djecom u prednjem dijelu transporta. Šimun i Sava su bili u zadnjem djelu. Vlakom su prevoženi za logor u Staroj Gradišci.

Kompozicija se zaustavila na željezničkom mostu na Savi u Sisku.

Odatle su stariji bacani u rijeku Savu, nabujalu od proljetnih kiša. Tako su svoje živote okončali Simo i Sava.

Protojerej Dušan Malobabić, rodio se 1866. godine u Plaškom (potiče iz svešteničke porodice).

Svršio je gimnaziju u Karlovcu 1885. godine, bogosloviju u Sremskim Karlovcima. Rukopoložio ga je Episkop Teofan Živković u Plaškom 1890. godine.

Proto Dušan je sredinom jula 1941. godine uhapšen sa sveštenicima koji će 29.jula 1941. godine biti poklani u Ivanović jarku sa 450 ostalih): Petrom Ninkovićem (Vojnić), Milom Peuračom (G.Budački), Dušanom Šušnjarem (Dunjak) i Milom Dokmanovićem (Perjasica). Kao stariji od njih i iznemogao, nakon batinanja i mučenja pušten je kući.

Nekoliko dana kasnije, ujutro rano upale su ustaše u njegov stan, izveli ga i zaklali ga kraj lokve preko puta popovog stana.

Vratili su se u kuću, izveli popadiju Milevu i služavku Anđeliju Kresojević, te obe zaklali nedaleko od prote Dušana.

Tako je život završio protojerej Dušan Malobabić koji je vjenčao Milovana i Savu, te popunjavao ovaj Izvod iz knjige vjenčanih.

Kad priđete ruševinama Svete Petke na Kolariću, tamo gdje crkva iz ravnog dijela prelazi uz apstidu i ako zarasla u travu, vidjet će te betonsku nadgrobnu ploču pokrivenu mahovinom sa imenom mučenika, prote Dušana Malobabića.

Crkva Svete Petke na Kolariću u kojoj su Milovan Kresojević i Sava Hrstić vjenčani izgrađena je 1804. godine, pod vladarem Franjom II., Mitropolitom Stratimirovićem i Episkopom Jovanovićem.

Templo joj je slikano 1821. godine.

Bila je to jedna lijepa i velika crkva.

Ustaše su 26. aprila 1942. godine izvršili u ovoj drevnoj bogomolji pokolj 107. stanovnika pretežno sela Kolarića i Kuplenskog i drugih sela, te žrtve i crkvu spalili.

Pokolj je jedino preživjela Milena Vukobratović (rođ. Keser) sa malom kćerkom Dragicom, koja se iza rata udala za moga đeda Ninka Kresojevića.

Za ovaj dokument i fotografije zahvaljujem se rođaci DONNI KRESOVICH VRANESEVIC (unuci Milovanovoj, kćerki Stevanovoj), te mom stričeviću NINKU KRESOJEVIĆU.

---