Veljko Ostojić: Krajino moja

Ostao mi kamen siv
jedino sam tamo bio živ ,
sve što je vredelo
za noć je nestalo
u trenutku sam posjedio
duša me tada porazi

u tebe sam se kleo
nestala si u očima djeteta
nije bilo pravde ,
sada me kida bol
sve mi prazno djeluje

nema više zavičajne kiše
i pjesme da se iz grla ori ,
nema više ko šunku da mi nudi
kada ovo srce hoće da poludi
djetinstava moje staze
neko drugi sada gazi

Krajino moja
u plamenu si gorela ,
a nikad te nisam prebolio
zapalili su mi rodno selo
gdje sam prve korake učio
i kuću da sagradim se mučio

tugom sam okovan ,
te devedeset i pete
nestalo je jedno malo dijete ,
nestalo je sve preko noći ,
da li ću ikad kući poći .