BEOGRAD - U sredu, 24. marta 2021. godine, u 13:30 časova, na RTS2, u okviru serijala „Paleta kulturnog nasleđa“, biće premijerno prikazana emisija „Krajiške ojkače“ autorke Slavice Stefanović povodom izlaska antologije „Pjevaj, ori, prozore otvori“ Nenada Grujičića, šestog dopunjenog izdanja kultne knjige „Ojkača“. Ovu antologiju zajedno su 2017. godine objavili Radio-televizija Srbije i Brankovo kolo. Antologija je ovenčana prestižnom nagradom „Sava Mrkalj“.Pored autora, u televizijskoj emisiji, to jest na promociji antologije „Pjevaj, ori, prozore otvori“ u Kulturnom centru Novog Sada 9. maja 2018. učestvovali akademik prof. dr Ljubomir Zuković, pesnik i recenzent prvog izdanja „Ojkače“ (1988) Stevan Tontić, urednik izdavačke delatnosti RTS-a Dragan Đinđić, etnokoreograf Milorad Lonić, profesor i pojac Miodrag Miša Blizanac, dramski umetnici Boško Petrov i Sofija Mijatović, tamburaš Rajko Knežević Brajić (poreklom sa Kozare), ženska i muška ojkačka grupa „Vila“ iz Novog Sada, i na terenu, u Baču, snimljena ženska pevačka grupa „Tramošnjanke“.
PRIMERI OJKAČA IZ ANTOLOGIJE
Pjesmu pjevam, ustima ne zjevam,
ko me sluša, zna da pjeva duša.
Jorgovane na Baniji mojoj,
šalji miris izbjeglici svojoj.
Jasenovče, odnijela te voda,
tu sam mlada ostala bez roda.
Ja u vojsku – ko riba u Drinu,
mila majko, ne nadaj se sinu.
Teško časti kad robuje vlasti,
tuđoj vlasti u vrijeme propasti.
Oj, ojkačo, sa moga Korduna,
Vrgin Mosta, Vojnića i Slunja.
Kupus, krompir i vruća slanina,
od to troje nema ogrizina.
A što bi me modrica boljela?
Ujeo me kojeg sa voljela!
Ljubim dragu u srcu Kupresa,
tabani joj glede u nebesa.
Podigni mi kecelju, dragane,
samo pazi da te ne prepane.
Jadaj jade, stara lolo moja,
jade jadaj kad ja nisam tvoja.
Oj, barabo, ko ti kuću čuva?
Vjetar duva pa mi kuću čuva!
Ličanka sam, govor me odaje,
po govoru ja se prepoznajem.
Mila majko, evo tvoga pjane,
Riče, buče niz gmečke strane.
Alaj sam se naljubio licâ,
U Prijedoru kućni` pomoćnica.
Mala moja u kuku široka,
igra kolo, udara sa boka.
Oj, rozgačo, rozgalice stara,
ti si pjesma iz Ravni` Kotara.
Vidiš, dragi, onaj čopor zv`jezda,
tako sam ti maramu izvezla.
Ja se svojoj svekrvi udvaram,
na jednu joj deset odgovara.
Oj, kuruzo, ispucale kore,
tebe baja po tri dana more.
Vozile me garave mašine
od Krajine pa do Vojvodine.
Oj, Krajino, živim u ravnici,
pomoću ti u svakoj prilici.
Moj mitraljez kroz jelovo granje
fašistima svira ustajanje.
Žalim Krnjak i Veljun do slunja,
Banija mi miriše k`o dunja.
Ja sam diku naučila reda,
kad me ljubi da me ne ujeda.
Koliko je ono u obada
kad junicu istjera iz `lada?!
Misli mala da je u raj vuku
dok je jaja po guzici tuku.
Diko moja, šešir digni gore
da se naše oči dogovore.
Zaigrajte moje noge bose
ko gospodske što cipele nose.
Ima l` iko da prodaje kravu
koja daje šljivovicu pravu?
Mala moja, avion se čuje,
bjež` poda me ako bombarduje.
Oči moje k`o na vodi struja,
kog zapadnu, uješće ga guja.
