će biti održano 24. oktobra 2026. godine od 19 časova, u hotelu Kvin – Bazeni u Dobanovcima. Za dobru atmosferu i zabavu biće zaduženi Buba Jovičić i Džimi Stanić, uz pratnju Dragana Grbića. Goste očekuje neograničeno jelo i piće, kao i tradicionalna tombola sa izuzetno bogatim nagradama. Cijena ulaznice je 4.500 dinara. Za informacije i rezervacije zainteresovani se mogu javiti na telefone: 061 64 70 422 064 13 36 279 063 73 40 667
20. BANIJSKO VEČE
će biti održano 24. oktobra 2026. godine od 19 časova, u hotelu Kvin – Bazeni u Dobanovcima. Za dobru atmosferu i zabavu biće zaduženi Buba Jovičić i Džimi Stanić, uz pratnju Dragana Grbića. Goste očekuje neograničeno jelo i piće, kao i tradicionalna tombola sa izuzetno bogatim nagradama. Cijena ulaznice je 4.500 dinara. Za informacije i rezervacije zainteresovani se mogu javiti na telefone: 061 64 70 422 064 13 36 279 063 73 40 667
KUP BANIJA 2026
TURNIR U MALOM FUDBALU krajem avgusta ili početkom septembra
ostale informacije ćemo blagovremeno objaviti
KUP BANIJA 2026
TURNIR U MALOM FUDBALU krajem avgusta ili početkom septembra
BEOGRAD - Ovih dana iz štampe je izašla nova zbirka pjesama Miloša Kordića, pod naslovom „Gdje sunce počinje“, u izdanju Info Rasa iz Beograda.
U posljednjih 20 godina, od blizu 60 godina književnog rada, Kordić se predstavio knjigama poezije „Tiho pristajanje“ (2004), „Šuma“ (2013) i „Predvečerje“ (2016). O tim knjigama pisali su književni kritičari, istoričari književnosti, književnici: Dušan Ivanić, Slavko Gordić, Bojana Stojanović Pantović, Nebojša Devetak, Mirko Demić i drugi.
Tako prof. dr Slavko Gordić, u svojoj knjizi „Srodstva i razdaljine“ (2014), o Kordiću, a povodom zbirke pjesama „Šuma“, između ostalog, piše: „... Nepravedno skrajnut u opštem našem nehaju i zaboravu, Kordić bi ponajpre valjalo da bude čitan i rasvetljavan kao pesnik čudesne imaginacije i tvorac pesničkih slika, za koje bismo, na tragu fenomenologije Gastona Bašlara, mogli reći da su ničim neuslovljen reljef mašte, slobodan od kauzalnih veza s psihičkim i perceptivnim svojim zakriljem...
... Jezički sladokusci i radoznalci naći će, međutim, u ovoj poeziji i primarno 'stilske' prizore jezičkog pamćenja i jezičke invencije. Kordić, na primer, razbijajući sintaksičke blokove manirom narodnog pevača ili dubrovačkog pesnika, povede čitaoca tragom kakvog drevnog napeva ili pripeva, 'kroz šumu, kroz gustu' ('Pohvala drvetu') ili ga začara pričom 'kako su nas izjele duge zime, tri duge / da su nas u snu pojele, da ni za sebe nismo znali, / da smo se u prosjački štap bili zatvorili' ('Slučaj zima. Epikriza')...“
U rubrici „Razmena darova“, u kojoj se objavljuju kritički prikazi novih knjiga, novosadskog časopisa za književnost i teoriju „Polja“ (u broju za jul–avgust 2017), prof. dr Dušan Ivanić, u tekstu povodom Kordićeve zbirke „Predvečerje“, takođe, između ostalog, piše: „... S druge strane, zbirka se raščlanjuje za raznolika čitalačka očekivanja: ona doziva stare (zavičajne) riječi ili stanja, seoske poslove ili slike, tevsije, bujad, ljeske, polja lana (u njima 'orah kao brod' na pučini njive i zobi, stada, 'batine' opanke u livadi pod mrazom, 'Sunju, rijeku našu malu', 'škilj' petrolejske lampe, 'vertun od glota', napršnjak (= naprstak), užinu, oskorušu, ili čak seoske dosjetke (kao o onom kovaču, bekriji i ženskarošu); takođe je otvorena za istoriju, tragove sudbine naroda, tragove Biblije ili antičkih mitova...“
Pjesme u zbirci „Gdje sunce počinje“ autor je rasporedio u pet ciklusa. S tim da se ciklusi, svaki sa svojim sadržajima i osjetljivim, lakim prelazima iz slike u sliku, ipak nitima prvih i posljednjih pjesama u njima vežu u cjelinu knjige.
Brojni su motivi ove Kordićeve zbirke, brojne teme, ima u njima i dalje i bliže istorije, i usudne istorije naroda kome pripada, i tragizma, kao i bezbroj detalja poniklih na tlu zavičaja, ali i svijeta i njegovih kulturoloških, tradicijskih i istorijskih daljina.
Zbirku, čije je korice uljepšala fotografija koju je snimila Sandra Evans, autorova kćerka, otvara pjesma „S kapljom crne krvi za pauka“, a onda se iz ciklusa u ciklus nižu, između ostalih: „O vinu, nešto kraće“, Krčevinska rapsodija“, „Magarac“, „Pećina. Crteži“, „(Ta crvena bobica gloga..)“, „Ne, gospođo Karenjina, ne!“, „Jasenovac“, „Rat i jauk“, a zatvara je pjesma „Uz topot u daljini“.
JASENOVAC
Koračamo kao da postojimo, riječi su zatvorene u školjke bivših mora, trava raste iz očiju, oči ne govore, oči su zelene, nema ih, rasute kao klikeri u svoje nepostojanje, kao bezbrojne zvijezde u smaragdu nedohvata, oči s vidom za godine vjetra, za godine vode, za godine Save, daleko je Bog; oči ne govore kakvo je čudovište čovjek s očima krvi onih čiju je krv prepisao sebi u riječi: za smrt. I samo smrt. Smrt bez grane za pticu, za pticu iz tri krila kao iz tri lista svoje grane, za grane razapete ruke. Kome se čini ta vitkost betona kao da je cvijet? Ko je na drugoj strani utve zlatokrile, a odavno i zauvijek sam? Tragači za brojevima, trave vaskrsenja, a jeleni posavski riču. Koračamo u to sunca što je ostalo, razaznajemo se kao da postojimo: Vinčanci, Vučedolci, uzgajali konje i jabuke, ubijani pa praštali. Drugom za anđela, sebi za zlo. Kome mjesec bez slova? Prepuni vagoni onih koje dovoze, njima sve visoko, a lađe i voda: duboko. Koračamo u brojeve, u kost do kosti: pod malj, pod nož, pred tane. Majka dječje ruke dodiruje snijeg: prsti su ikone za ugašen muk. Koračamo u sjećanje što ćuti. Jedno nebo, zrno groma za zemlju. Za travu što raste u krv i nebo.