Lastavičje gnijezdo donosi sreću

Kao i svako dijete, veselio sam povratku lasti u proljeće. Rado su se vraćale k nama, u onisku štalu. Svile su desetak gnjezda na starim povijenim gredama. Svaki dan iščekuješ kad će se pojaviti glavice mladih lasti, vječno gladnih. Bože, otkud lasti toliko snage? Hiljade i hiljade kilometara leta, da bi se vratila.

Stric je srušio staru štalu i ozidao novu. Toga proljeća su bile malo iznenađene, ne nađoše svoja stara gnjezda. Ali, brzo su se snašle i iz nove štale uskoro poletješe mlade laste. Jedino više nije bilo tako puno stoke kao prije. Zadnjih godina samo krava sa teladi, o kojima se brižno brinula baba Anka. Mati, ćaća i ja preselišmo u novu kuću preko ceste. Laste nam nisu dolazile.

Na samog Svetog Savu 1995. godine je grmjelo. Nebo su parale munje, gromovi udarali. Kažu stari ljudi da to nije dobar znak. Zima se otegla, nikako da prepukne. Snjegovi se sporo tope. Doduše kasno su i pali, tek negdje oko Svetog Nikole. Dođoše nekako i topliji dani, sa malo zakašnjenja stigoše i laste.

Primjetih laste kako traže mjesto za gnijezdo ispod betonske grede. Mora biti da je mlad par i da im je ovo prvo gnježdenje. Dugo su se mučile da “upljuju" prvi red, i udare temelj gnijezdu. Taj dio posla je najteži. To traje po nekoliko dana, a ostatak ide brže. Ćaći jedino ne bi pravo, jer su serkale po krovu od auta. Nismo mu dali da im sruši gnijezdo. Greh je to činiti, teško ga napraviše, baš kao i mi našu kuću.

Bilo mi je milo što su nas izabrale i tu savile gnijezdo. Kažu ljudi da to donosi sreću.

Tog ljeta smo otišli od naših kuća.

---

Jedna od sedamdesetak kratkih ratnih i poratnih priča iz “zadnjeg” rata, iz zbirke pod nazivom “Krajino neko misli nate… Ma misli moj k . . . c”

Ako ikad izađe ova zbirka priča na zadnjoj strani omota će stajati tekst: Napisao ŽELJKO KRESOJEVIĆ.
Živi u Holandiji, ne svojom krivicom. Ovo mu je prva knjiga, do sada nije ništa izdao   , pa ni .......