Priče između četiri mosta: Srce nije...

Što vele naše babe “naruč’Jo” sam se kod doktora za utorak. Nešto me pritiska u prsima, zasipam se brzo. Može biti da srčika nije u redu. A sa tim se nije zajebavati. Jer kako stari “ Dudalo” Jurić jednom reče:

- Srce nije . . . . .

. . .

Ovo je priča o srcu i njegovoj važnosti.

… Kad uđeš u Vojnić preko “Kekina” mosta, proteže se sa lijeve strane red kuća. Davnih godina iza “onoga” rata izgarađene su tzv. “planske” kuće. Negdje u sredini nalazila se i kuća Stanka Košarića “Ćane” (danas je na toj lokaciji pekara “Mrvica”). Jedan dio kuće je “Ćane” dogradio i prenamjenio u krčmu pod imenom “Kordun”. Narod ju je zvao po svome, jednostavno “Kod Ćane”. Kao i svaka seoska birtija, imala je tvdo jezgro, odnosno stalne goste. Taman kad “pošta” što u pola četri ide za Kladušu zamakne prema zadrugi, eto stare kartaške ekipe za stolom u ladovini vinove loze. Iz ulice “vječnih dužnika” laganim korakom dolazi čika “Lošo” Bjelivuk. Uz prdekanje iz auspuha na parkingu se zaustavlja “buba” boje bijele kave. Iz nje izlazi brkati doktor-ginekolog Ostojić. Velik crni šešir pokriva mu glavu koja je rano oćelavila. Čika “Ćane” briše mokre ruke od kecelju i donosi piće na tacni. Iz daljine se pojavljuje gegagva silueta stare lopine “Dudala” Jurića. Ispupčen stomak ide prvi. Nisko spuštene hlače jedva drže “hozn-tregeri”. Na glavi obavezni rupičasti “panama” šešir, sa spuštenim obodom. Idući putem već zagrijava špil karata. Izdaleka veselo viče ekipi, frflajući svojim poznatim glasom:

- ŚMiloś śpećena śglava !!!

Nisu nikad kartali za lovu, već je bilo pravilo da ekipa koja gubi plati pijaču, a čika “ Ćane” dade svinjsku glavu. Onda je “bela” bila još u povoju i kartali su je mlađi. Kartao se isključivo “šnaps”, za promjenu i “raub”. Olovka i notez za bilježenje, kod koga drugog nego kod Miloša “Loše” Bjelivuka, poznatijeg kao “Ɖaja”. Stari knjigovođa i dugogodišnji tajnik lokalnog nogometnog kluba “Petrova gora” imao je gizdav rukopis sa onim starinjskim vitičastim slovima. Na stolu uvijek četri čaše. Za “Lošu” obavezna loza, doktor–ginekolog Veljko je preferirao “Rubinov” vinjak. Tanji “gemišt” je volio popiti čika “Ćane” . “Dudalo” je bio vjeran “Badelovom” konjaku. Čekaju tako jednog dana četvrtoga da se pojavi. Osta konjak nepopijen. Udarilo srce “Dudala”

Vratio se “Dudalo” iz bolnice, malo se oporavio. Zaželio se svoje kartaške ekipe pod lozom. Sjede na svoje staro mjesto. Doktor-ginekolog Ostojić gurnu uvršenu času konjaka pred “Dudala”. Stari gurnu času nazad prema ginekologu. Veli Veljko njemu:

- Drmni “Dudalo” jedan konjak?

- Ne smijem doktore. Rekli UKarlovcu u bolnici da ne smijem alkohola ni kušati.
Ni mrve.

Ginekolog gura konjak koji se prosipa po šarenom stolnjaku.

- Popi konjak “Dudalo”. I ja sam doktor. Neće ti ništa biti od jednoga.

Diže se “Dudalo” iza stola, popravi svoj šešir :

- ŚĆUJ ŹDOKTOJE,…. ŚIĆE NIJE PIĆKA (ČUJ DOKTORE,… SRCE NIJE PIČKA) !!!

Nije vam se sa pumpom zajebavati. Ako ona vrisne, kraj je svemu. Doktora-ginekologa slijedećeg proljeća strefi herc.