će biti održano 24. oktobra 2026. godine od 19 časova, u hotelu Kvin – Bazeni u Dobanovcima. Za dobru atmosferu i zabavu biće zaduženi Buba Jovičić i Džimi Stanić, uz pratnju Dragana Grbića. Goste očekuje neograničeno jelo i piće, kao i tradicionalna tombola sa izuzetno bogatim nagradama. Cijena ulaznice je 4.500 dinara. Za informacije i rezervacije zainteresovani se mogu javiti na telefone: 061 64 70 422 064 13 36 279 063 73 40 667
20. BANIJSKO VEČE
će biti održano 24. oktobra 2026. godine od 19 časova, u hotelu Kvin – Bazeni u Dobanovcima. Za dobru atmosferu i zabavu biće zaduženi Buba Jovičić i Džimi Stanić, uz pratnju Dragana Grbića. Goste očekuje neograničeno jelo i piće, kao i tradicionalna tombola sa izuzetno bogatim nagradama. Cijena ulaznice je 4.500 dinara. Za informacije i rezervacije zainteresovani se mogu javiti na telefone: 061 64 70 422 064 13 36 279 063 73 40 667
KUP BANIJA 2026
TURNIR U MALOM FUDBALU krajem avgusta ili početkom septembra
ostale informacije ćemo blagovremeno objaviti
KUP BANIJA 2026
TURNIR U MALOM FUDBALU krajem avgusta ili početkom septembra
Za 872 dana opsade Lenjingrada, jedne od najvećih tragedija Drugog svetskog rata, umrlo je između 700 000 i milion ljudi, većinom od gladi. Započeta u septembru 1941. godine, završila se zvanično 27. januara 1944. godine. Tokom vojne operacije koju su nazvali Severna svetlost, a kojoj je osnovni cilj bilo sistematsko izgladnjivanje njegovih stanovnika i moralni poraz SSSR-a, nemačka vojska, potpomognuta Fincima, nikad nije ni pokušala da zaista zauzme grad. O Lenjingradu je napisano stotine pesama i poema, a sam grad je proglašen Gradom-herojem 1945. godine.
Najpotresnije svedočanstvo užasa koji su preživeli je dnevnik devojčice Tatjane Tanje Savičeve. Maja 1942. godine, sa 11 godina, zapisala je: "Savičevi su umrli. Svi su umrli. Tanja je sama". Nakon probijanja blokade, Tanja je umrla od tuberkoloze. Bilo joj je 14 godina. Njen dnevnik je korišćen kao dokazni materijal tokom suđenja nacistima u Nirnbergu posle rata.
Mika Antić joj je posvetio "Jedan izgubljeni randevu" u kome kaže: "Tanja, ne mogu da vam opišem kako Lenjingrad izgleda danas. Ja sam nekad govorio da je Pariz najlepši na svetu, a sad se stidim. Svaki put kad dođem u Rusiju doneću vam cveće. I kako je naš jedini randevu izgubljen, propao, nema ga, dajem vam reč da ću svoju decu naučiti da mrze rat i da budu dobri ljudi. Drugo, sem votke, sem suza, stvarno ne umem."
* * *
Godine 1987. američki muzičar Billy Joel, u eri otvaranja Istoka prema Zapadu, prvi put dolazi u SSSR na turneju gde je već stekao prilično veliku popularnost. Društvo mu pravi njegova ćerka Alexa koju vodi u lenjingradski cirkus. Tokom predstave, jedan od klovnova je Alexu nasmejao do suza, pa je devojčica poželela da ga upozna. Tako je počelo neobično prijateljstvo između cirkuskog klovna Viktora, preživele bebe iz opsade Lenjingrada i ratnog siročeta sa jedne strane, i američkog pevača sa druge. Viktor je po završetku Drugog svetskog rata, u kojem je izgubio oca, postao alkoholičar, vodio težak život i kao klovn zarađivao za život. Billy Joel, rođen nakon Drugog svetskog rata, u predvečerje Kubanske krize, poznatiji kao Piano man, imao je lep i uspešan život, živeći pravi američki san.
Billy Joel je Viktoru posvetio jednu od svojih najpoznatijih pesma: „Lenjingrad" Bila je to jedna od prvih pesama koja je svet iza Gvozdene zavese opevala na emotivan, ljudski način. Od tada traje njihovo prijateljstvo.
U oktobru 2015. godine Viktor je bio gost na Joelovom koncertu u Madison Square Gardenu na kom je Joel, prvi put nakon mnogo godina, ponovo izveo koncertnu verziju pesme Lenjingrad, posvećenu upravo njemu.
Nema se puno reći novoga i dodati još potresnog o užasima rata i zašto na svakih nekoliko godina ljudi izmisle noć koja, kako veliki Branko Miljković reče "često ogrezne u nepotrebne istine i oduševljena klanja". Preživeti ga uvek znači od ožiljaka pravi baštu cveća i povremeno je zalivati suzama. Skoro milion ljudi je izgubio Lenjingrad. Milion! Dvostruko više od toga je Jugoslavija izgubila u Drugom svetskom ratu. Neki bi bili očevi, majke. Dobili Nobelove nagrade. Izmislili lek za rak. Naselili Mars. Pretvarali kamenje u zlato.
Zato uvek i uvek između straha, predrasude, nanošenja boli, okretanja glave, neslobode, okvira i mržnje izaberite najlakše – Ljubav.
Samo tako ceo ovaj svet, zastrašujuć i lep istovremeno, ima nekog smisla. Trajnog. Uzvišenog.