Kuda su preci Ananića hodali - Knjiga o porijeklu Ananića sa Banije

SENTA - U ovo vreme, velikih seoba, otuđenja, sveopšteg nametanja zaborava istorijskih činjenica, u srpskom narodu, poput nekadašnjih guslara-narodnih pripivjedača, pojaviše se ljudi koji dadoše zapis o svom kraju, rodnom mjestu, porodičnoj istoriji, familijarnom porijeklu i imenu. Značaj i uloga ovakvih radova, monografija, zapisa o rodnom kraju i ljudima, tek će dobiti svoje mjesto u budućnosti. Slobodno možemo reći da su ovakvi radovi pečat našeg vremena, oblik savremenog narodnog pripovijedanja, doprinos borbi protiv bezdušne globalizacije, koja nas otuđi od nas samih. I suprotno tome, nikada kao u naše vrijeme, savremenik nije imao potrebu da zna korijen, porijeklo, da dosegne i pokuša saznati istoriju porodičnog imena. Ponukan ovim, Vojislav Ananić je odlučio da se upusti u otkrivanje svog porijekla, koje je nakon više od tri decenije istraživanja i prikupljanja podataka objedinio u knjigu pod nazivom "Kuda su preci Ananića hodali".

- Pošto su moji preci (otac, djed, pradjed, čukundjed...) porijeklom sa Banije, imao sam veliku potrebu i želju da im se nekako odužim, a i da sebi i svojim potomcima obezbijedim pismene podatke o našim korijenima. Oko 35 godina sam mukotrpno prikupljao podatke, ali vrlo teško, jer Ananići nisu ni bratstvo, ni pleme (nego su se "šlepali" uz Štrbce), o nama nema ni narodnih predanja, kao ni literature. Tako je nastala ova knjiga uz svesrdnu pomoć mojih Banijaca i portala "Poreklo" u kojem sam godinama objavljivao priloge.- kaže Ananić za portal Banija Online.

U knjizi se ne govori samo o Ananićima, nego i o Nježićima i Štrbcima sa Banije, dok su porodice Gajinov, Zokić, Tomin i Glišin autorovi srodnici po ženskoj liniji iz Banata. Interesantno da se korijen ANAN u prezimenu, nalazi kod mnogih pravoslavnih zemalja, a vrijedno je pogledati i kolika su velika iseljavanja bila kod Ananića, naročito u SAD.

- Do podataka sam teško dolazio, najviše od još živih rođaka (djeda,strica), iz Narodne biblioteke Srbije iz Beograda i Matice srpske iz Novog Sada, zahvaljujući svojim prijateljima, kolegama i zemljacima, od kojih posebno ističem Radomana Stankovića, Miroslava Markova, Jovicu Krtinića, Sinišu Jerkovića, Petra Demića, Nenada Menićanina, Tomu Papića, Petra Aškrabu Zagorskog, Biljanu Jakšić Vuleta, Željka Trninića i još mnoge druge, kao i portalu "Poreklo“. Naravno, dosta knjiga iz onomastike, patronimije i istorije, posjedujem i sam u svojoj biblioteci. Kao najnovije, uspio sam da pribavim i analizu genetičara o DNK rezultatima iz Beograda o svom praporijeklu i prve pismene podatke o pominjanju prezimena Ananić. S ljubavlju i poštovanjem, sjećamo se naših starih krajeva i predaka, koji su tamo živjeli kako su mogli i umjeli. Prilazeći ovom svom voljnom i teškom poslu, osjećao sam veliku želju da oživim neke podatke, pojmove, imena, te da ih posebno približim mladim naraštajima.- kaže Ananić i nastavlja:

- Neki će tumačiti da je to nepotrebno, ali će možda sutra shvatiti da treba poznavati mjesto gdje su korijeni, koji su duboki i nemoguće ih je sve iskopati. Grijeh bi bio da prepustim sve zaboravu. Želio sam da potomcima približim kratak istorijat mojih predaka. Sve o našim precima što sam do sada uspio da prikupim, želim da ostavim u naslijeđe svome unuku, a njemu, kad odraste, u amanet ostavljam da ovo sačuva.- zaključuje Ananić.

Zainteresovani za knjigu mogu se javiti autoru na e-mail: Ova email adresa je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript u vašem brauzeru da biste je videli.

Vojislav (Đure) Ananić, rođen je u Aleksandrovu kod Zrenjanina, 1948. godine, u siromašnoj porodici zemljoradnika. U rodnom selu završava osmogodišnju školu, prvi razred gimnazije u Trebinju, drugi u Beogradu, a treći i četvrti razred u Zrenjaninu. Višu pedagošku školu, grupu za srpski jezik, završava u Kragujevcu. Upisuje i treću godinu Filološkog fakulteta u Beogradu, daje nekoliko ispita, a zatim se ženi, seli u Bosnu i prebacuje na vanredne studije. Vraća se 1978. u Vojvodinu, u Sentu, gdje i danas živi.

Vojislav je druga generacija Banijaca (otac mu je rođen u Papićima kod Sunje i imao je samo dve godine kad mu je otac, Vojislavov djed, sa svojim stricem soluncem Jovanom, došao u Banat).

U radu sa djecom, u prosvjeti, proveo je dvadeset sedam godina, a u jednom periodu od oko četiri godine, bio je dopisnik iz Sente za novosadski „Dnevnik“, gdje mu je objavljeno 360 tekstova. Danas piše za humanitarni list „Naš most“ iz Novog Sada, a pisao je i za reviju “Istorija” iz Beograda i portal „Poreklo“ u kom mu je objavljeno oko 1.100 priloga o porijeklu naselja i porodica.

Prva zbirka pripovjedaka, zapisa i sjećanja „MOJA BAJKA“ izašla mu je 2005. godine, druga zbirka „SUDBINE“ 2006. godine, treća zbirka „SA BANATSKE STRANE“ 2007. godine, četvrta zbirka „SEĆANjA“ 2008. godine, peta „PRIČE I ZAPISI“ 2009. godine, šesta „HODANjE U KRUG“ 2010. godine, sedma „PUSTA SEĆANjA“ 2015. godine i osma zbirka „POSLEDNjI PLES“ 2016. godine. Takođe je štampao istorijske spise „ISTRGNUTO OD ZABORAVA“ još 2001, rečnik zastarjelih i stranih riječi u Vojvodini „LALINIZMI“ 2007, „HRONOGRAFIJU O SVOJIM PRECIMA“ 2010, pa prvu i drugu knjigu publicističkih tekstova „OD SVAČEGA POMALO“ 2010. i 2011, zbirku „RECITALI“ 2011. godine. Do sada mu je štampano petnaest knjiga, objavljeno dve stotine i pedeset pripovjetki i puno publicističkih tekstova.

Za svoj predani i savjesni rad u školi, od prosvjetnih inspektora je uvek dobijao najpohvalnija mišljenja. Dva puta je nagrađivan i dva puta je dobijao diplome, a za rad u „Našem mostu“ jednom mu je pripala Zahvalnica, jednom Povelja, a 2008. godine i najveće priznanje, Zlatna plaketa.