U Beogradu održana promocija knjige Jove Kablara “Golubić-naseljavanje, migracija i održivi povratak”

BEOGRAD - „Pišući ovu knjigu, želio sam da pobudim interes mojih Golubićana, posebno mlađe generacije, da razmišljaju… Ne samo o prošlosti , već o sadašnjosti i budućnosti, o povratku, da se obnavljaju, a ne gase, naša ognjišta. Istorija je neumoljiva, ona nikom ne prešta“, istakao je na promociji knjige njen autor, naglašavajući da je istorija sela Golubić, pored Knina, izuzetno duga, ali nažalost, nije u dovoljnoj mjeri istražena i zaštićena. Na promociji, čiji je moderator bila psiholog Maja Vukojević, govorili su prof. Hadži Milojko Budimir, recenzenti knjige dr Kosta Novaković i prof. Mile Rajčević, novinar i publicista Hadži Đuro Kuljanin, a skup je počeo minutom ćutanja za preminulog profesora Dušana Duju Đakovića, lektora, korektora i jednog od recenzenata ove knjige koji nije doživio njenu promociju.

Otvarajući skup, Maja Vukojević se zahvalila, u ime autora i izdavača knjige Udruženja penzionera iz Hrvatske i Zavičajnog udruženja Golubić, Beograd-Golubić, velikom broju prisutnih koji su došli na promociju i gotovo ispunili veliku salu Gradske opštine Novi Beograd, a zatim pročitala nekoliko odlomaka iz knjige.

Milojko Budimir, generalni sekretar Udruženja Srba iz Hrvatske, jedan od saradnika Jove Kablara prilikom nastajanja ove knjige, osvrnuo se dijelom na istorijske činjenice o postojanju Srba u tim krajevima. Napomenuo je da su još u 14. vijeku na tim prostorima izgrađeni srpski manastiri Krupa, Krka i Dragović, kao i veliki broj crkava, što nedvosmisleno govori o tome da su Srbi još ranije živjeli tu. U drugom dijelu svog izlaganja govorio je i održivom povratku Srba, ne samo u Golubić, već i u druge opustošene dijelove Krajine nakon egzodusa 1995. godine. Budimir smatra da je istorijska šansa po pitanju povratka propuštena prilikom ulaska Hrvatske u Evropsku uniju, kada, po njemu, nije izvršen dovoljan pritisak i od vlasti Republike Srbije da to bude jedan od uslova njenog prijema.

„Mi, koji se bavimo povratkom Srba, shvatili smo da ulaskom Hrvatske u Evropsku uniju 2013. godine, šanse za povratak postaju realno manje, nego recimo 2008. godine kada smo na niz relevantnih adresa argumentovano poslali naše zahtjeve vezane za ovu tematiku. Često sam u tim krajevima i ono što želim da naglasim je da taj povratak nije održiv jer ljudi nemaju od čega da žive. Ovo se posebno odnosi na urbano stanovništvo. Izgubljeno je stanarsko pravo, obnova kuća je odavno prestala, a oni koji su se i vratili i kako tako stambeno zbrinuli, ne mogu da nađu posao“, istakao je Milojko Budimir, dodajući da je sloboda kretanja možda na višem nivou, a u kakvom je stanju privreda, najbolje se vidi po tome što i tamošnji Hrvati doseljenici iz BiH, ali i onaj manji broj domicilnih, mahom napuštaju Kninsku Krajinu.

O knjizi je zatim govorio dr Kosta Novaković ističući da je pored uvoda i zaključaka knjiga podjeljena na sedam poglavlja, više naslova i podnaslova.

„Autor se potrudio da čitaocima detaljnije predoči i da ih upozna sa svojim rodnim selom, jednim od najvećih i najrazvijenijih u opštini Knin do ratnih događanja devedesetih, kada je ono imalo skoro 2,5 hiljade stanovnika, akumulaciono jezero, hidroelektranu, velike obradive površine, putnu i željezničku komunikaciju. Po meni su najvažnija poglavlja o imenima i prezimenima u Golubiću, gdje je na kvalitetan način obrađen ovaj dio posvećen svojim precima i sunarodnicima. Knjiga predstavlja još jedan doprinos u očuvanju sjećanja, uspomena, ali i sadašnjeg trajanja Srba Krajišnika, posebno iz Sjeverne Dalmacije i Kninske Krajine“, zaključio je dr Novaković dodajući da, osim ljudi sa navedenog područja, knjigu treba da pročitaju i Srbi iz drgih krajeva kojima je stalo do očuvanja nacionalne svijesti, tradicije, jezika, pravoslavlja i opšte kulture.

Veoma nadahnuto, sad već i u prepoznatljivom stilu, skupu se obratio i pisac i književnik Hadži Đuro Kuljanin. U svojoj besjedi, Kuljanin je rekao da sama dužina naslova knjige „preporučuje čitaocima da se radi o obimnoj i ozbiljnoj knjizi“.

„Jovan Kablar u ovoj knjizi ništa nije preskočio u tom nizu, tom neobičnom spletu istinski rodoljubivog zavičajnog vijenca i sve je ovlaš, ili naročito, dotakao. Dotakao je i istoriju, i zemljopis, i demografiju, i statistiku, i onomastiku, i toponimiku… Dotakao je i vodu, i zemlju, i kamen, i šumu, i vazduh i nebo svog zavičaja, svog Golubića, svoje Krajine… Ipak Jovan zastaje na jednom mjestu. Ne od umora ili manjkavosti inspiracije, već zbog prejake dileme koja zadesi putnika na nemarkiranoj raskrsnici, pa ga muči kuda ili kako dalje. To je onaj momenat, onaj segment, kad se Jovan bavi održivim povratkom. Dugo i naširoko on drži tu temu u knjizi, ali uprkos tome ona je ostala nedovršena. I ostaće takva ko zna koliko još dugo. Ma koliko se on trudio da poduprije povratak, njegova održivost je daleko van korica ove knjige. Rješenje, pa ma kakvo ono bilo je, dabome, u politici“, istakao je, između ostalog, Hadži Đuro Kuljanin govoreći u daljem svom izlaganju o sličnostima Jovanove Dalmacije i njegove Hercegovine, bilo kada su u pitanju istorija, izrazi, a posebno kada je riječ o svom imenu i prezimenu, svojoj prošlosti i svojim korijenima.

Jovan Kablar vođen ljubavlju prema svom zavičaju pristupio je pisanju ove knjige s ciljem da sačuva trag o selu Golubiću i njegovim ljudima kroz istoriju, da sadašnjim i budućim generacijama, ali i istoriji, ostavi istine o jednom vremenu koje je bilo i koje još uvijek traje, rekao je, u uvodnoj riječi, jedan od recenzenata knjige prof. Mile Rajčević, čovjek iz „komšijskih“ krajeva iz Divosela kod Gospića.

„Autor je u knjizi pružio podatke o svom selu od njegovog pomena, autohtonom stanovništvu ovog dijela Dalmacije i njegovom trajanju kroz istoriju i on rekonstruiše i istorijsko – etnološki analizira ovaj mikro – prostor, gdje se prati istorijska vertikala ovog kraja i šire, od vremena srpskih seoba, naseljavanja, pa sve do građanskog rata u Hrvatskoj 1991-1995. godine, do danas. Generacije Golubićana će u ovoj knjizi pronaći svoje korijene, porodično stablo, slave i spoznati noviji dio istorije svog sela“, rekao je Mile Rajčević, naglašavajući da je knjiga pisana savremenim književnim jezikom sa realističnim, jasnim i korektnim stilom.

Na kraju se prisutnima obratio autor knjige zahvaljujući se, prije svega, svojoj porodici, zatim brojnim saradnicima koji su mu na bilo koji način pomogli oko pisanja knjige, od kojih su neki i govorili na promociji, kao i Komesarijatu za izbjeglice i migracije Srbije i Komercijalnoj banci koji su svojim novčanim prilozima pomogli njeno štampanje.

Kablar je istakao da selo Golubić danas ne liči na ono kakvo je ranije bilo, da je tamo ostalo malo starosjedilaca i da je to uglavnom staračka populacija, ali da su Hrvati u centar sela naselili nekoliko stotina Hrvata pretežno iz BiH koji su danas tamo većinski narod. Koliko je u svojoj besjedi bio u pravu jedan od govornika Hadži Đuro Kuljanin kada je naveo da je autor „zastao“ u trenutku pisanja kada je došao do održivog povratka, vidi se i iz zaključnih riječi autora.

„Pokušao sam, koristeći svoje iskustvo, napraviti jedan prijedlog na koji način se može sprovesti održivi povratak, kako bi ljudi koji se vrate, mogli i da žive od plodova svoga rada. Da li će se to obistiniti, pokazaće vrijeme, mada svi znamo kada smo napustili Knin da smo iza sebe ostavili fabrike u koje se odmah moglo ući i započeti proizvodnja. Nažalost, one su urušene, devastirane, rekao bih svjesno, da se mi ne bismo mogli vratiti. Ipak, ostajem u uvjerenju da je održivi povratak moguć i čak domicilni Hrvati to znaju. Nadam se da će mlada generacija zaista pokušati da se vrati, jer to je njihovo i niko im rodni kraj i kraj njihovih roditelja i predaka ne može oduzeti“, istakao je Jovan Kablar, završavajući svoj govor riječima da je mogao da ode iz Knina da živi bilo gdje u tadašnjoj Jugoslaviji, ali da mu to nikada nije palo napamet, već je stalno čekao kada će se sa nekog putovanja što prije u njega vratiti.

Promociji su prisustovali članovi porodice, veliki broj gostiju, članova više zavičajnih udruženja, zemljaka, među kojima i narodni poslanik i predsjednik Odbora za dijasporu i Srbe u regionu Skupštine Srbije Miodrag Linta.