Veljko Ostojić: Banijo moja mila

Od sudbine sam postao jači
kako sam kolonom prišao Rači
oko mi sada skriva tugu
nestalo mi je srce u grudima ,
krajina mi ostala pusta ,
a oko srca sve hladno mi je


nemaju oni savjest ni najmanje
da bi doživeli kajanje
vrijeme će sada stati
drugi ću čovjek postati ,
kućo moja stara
ko ti sada vrata otvara



iz oka mi suza lije
što nisam na pragu krajine ,
neko mi je sada skratio krila
oj krajino mati moja mila
imam svega ,ali to nije to
na Baniji sve mi ostalo


nema majke ,ni miloga sina
osta tuga i praznina ,
samo je Živko Korać
na vječnoj straži
čuva nam pustu Baniju
kroz koju hladan vjetar huče
vrati se još jednom vuče ...