snovi me moji vode
gdje stara kuća stoji
zavih u krpe dve
parče moje đedovine,
kolijevka mi ostala stara,
a sada duša iz mene progovara
ugašena vatra ne može da gori,
a moje srce i dalje
krajinu voli
volece te moje srce
ma gdje sada bilo,
poželeh te kao sivi soko
da se vinem tako visoko
pitaš me stari druže moj
što mi una u ušima žubori,
što se krajina i dalje voli
u tuđini zora mi sviće,
možda ću te nekad sresti
na nekoj novoj prašnjavoj cesti
kao da mi zore neko prosi
kao da ponovo
kao djeca hodamo bosi,
uno vodo moram ti reći
ja se tebe ne mogu odreći,
stari mi đedo reče
doći će i naše veče,
rodno mjesto moje
gdje su ostale suze tvoje ...
