kažu da sam ostario
protiv svoje volje ,
kažu da bi nam bilo bolje ,
sve mi ovo teško pada
što nisam na obroncima moga grada
došla mi je kosa sijeda,
ali srce se krajiško neda ,
u punoj sam snazi ,
ali me vrijeme pregazi
nekad sam na prelu dočekivao zoru,
a sada nema mjesta mome narodu
zapalim svijeću u novom kraju
sjetim te se zavičaju ,
pratila nas muka i godine teške
napustih te krajino pješke ,
žalim sada za sve moje
koji su ostali bez kuće svoje
u srcu mi banija
nestadoh u duši ,
s koferom u ruci
krenuh zavičajnom cestom
i preživjeh toga dosta ,
ali pamtiću uvijek pogled
sa unskoga mosta ,
naše nebo prekrilo je sivilo ,
kretoh u koloni godine te ,
iza nas su ostale teške godine
do čega nas je to
sve skupa dovelo ,
ništa im nije sveto
uzeli su nam sve ,
ali krajiško srce nikad ne ...
