U Beogradu izvedena opera “Sedra” koja govori o stradanju Srba iz Krajine

BEOGRAD - "Sedra", opera u pet slika koje govore o stradanju Srba iz Krajine oduševljeno je dočekana na premijeri 17. decembra u Zadužbini Ilije Kolarca. Ova opera je prikazana tokom decembra i u Novom Sadu i Banjaluci, a naredne godine biće i u Temišvaru.

"Sanjala sam snove o krstu i sedri, tamo gdje se Una u koritu vedri", stihovi su kojima je najavljen ovaj projekat, prvi ovakve vrste kod nas. U naizmeničnom nizu operskih sekvenci i dokumentarno-istorijskih prizora praćenih naracijom prikazan je vjekovni progon i uništenje srpskog naroda u krajevima uz rijeku Unu. Tačnije rečeno,"Sedra" je istorijsko-muzički prikaz nestanka i stradanja Srba, piše "Srpsko kolo".

Muziku za ovo djelo komponovao je Miroljub Aranđelović Rasinski kome ovo nije prva opera. Ovaj kompozitor iz Kruševca je za operu "Lazarevo obretenije", kantatu "Krst Svetog cara Konstantina", "Baladu o usnulim pticama" dobio više nagrada. Njegova djela se izvode širom svijeta. Dirigent je bio Radan Jovanović iz orkestra Beogradski simfoničari osnovanog 2014. godine, a Beogradski vokalni ansambl je za operu pripremila Olga Milićević.

Okosnicu autorskog tima od koga je sve krenulo čine i Ivanka Stojkov iz Hora "Kraljica Marija" i operska pjevačica Tanja Andrijić . Osim Tanje Andrijić(Vila Danica, Marija, Jovanka i kao Stevanova žena Veroslava ), izvođači su i tenor Vanja Biserčić (Ivan i Branko), bariton Vuk Zekić (Jovan, Stavan, Đuka i Petar). Prvakinja Opere Narodnog pozorišta u Beogradu Nataša Jović Trivić nastupa kao Smiljana, Stevanova majka, kao Nadira i kao Dušanka, Miloš Gašić kao sveštenik, Mateja Bokan kao Uroš.

Dok se u bekgraundu pozornice prikazivani dokumentarni materijali o stradanjima Srba, tekst su govorili glumci Nebojša Dugalić i Boris Pingović.

Libreto je napisala Milanka Berković (rođena u Sisku u banijskoj porodici Juzbašić) koja nam je rekla da je tekst napisan na osnovu istinitih priča iz više porodica, priča predaka i ličnih iskustava jer je ona od onih koji su bili u koloni 1995. godine:

-Išli smo u duboko prošlost, u vrijeme kada se hrišćanstvo ukorjenilo u našim krajevimapa do našeg doba. Opera počinje sa legendom o vili koja donosi krst. Sedra se spominje kroz sve scene, ona je svjedok istorijskih događaja. Događaji iz 1. i 2. svjetskog rata su istiniti, ispričani su kroz govor sudionika, žrtava i svjedoka. U trećoj slici je i Jasenovac, to je dio svih nas, tačka na kojoj suze kreću na oči. To je ono što nikada ne smije biti zaboravljeno. Jedan od najpotresnijih motiva je ukradeno djete iz izbjegličke kolone o čemu se ispovedaju njegov otac i majka. Taj čovek je i danas živ, ima 91 godinu. Moj otac i majka su bili u koloni i 1995. Su izbjegli u Srbiju, prešavši Drinu. Nadamo se nekom bajkovitom kraju kada će doći do nekog oprosta, na kraju opere je i legenda o povratku u Krajinu, jedna zamišljena situacija ponovnog života u zavičaju.

Milanka Berković kaže da je stvaralački tim uglavnom iz Beograda gdje je ideja sazrevala kroz godine:

-Posebno nam je drago da nas je podržao jedan evropski glas , mecosopran Tanja Andrijić koja je iznijela mnogo likova u ovoj operi.

Dosad nije stvarana opera na temu stradanja Krajišnika. Ideja za nastanak ovog umjetničkog djela pripada Vladi Batnožiću iz Kulturne zajednice Krajine.

-Ideja je nastala na jednom sastanku prije više godina, tokom jednog razgovora kada je rečeno da mi Krajišnici nemamo nešto poput djela Betovena, Šopena…Da, mi Srbi imamo samo nešto ortodoksno, ojkače, gusle… Ali imamo našu istoriju, naše legende a jedna od njih je i ta o krstu i smatrao saam da se od toga može nešto napraviti. U operi su autentični događaji, sve je ovo istorija. Ja sam porijsklom iz tog djela Krajine, iz Kostajnice. U operi su prizori iz moje porodične istorije, sve od Prvog svjetskog rata, gdje je prikazan lik mog čukundeda koji se vraća iz rata, te moj kum,lik iz Drugog svjetskog rata, čovjek koji je kao beba otet iz kolone, izjavio je Batnožić.

Prema rečima Tanje Andrijić, tematika srpskog stradanja bilo je nešto što je dugo nosila u sebi dok je bila student na master studijama u Njemačkoj.

-Znate kada ste odvojeni od naše zemlje osjećate nostalgiju, osjećate i snagu i težinu našeg srpskog bića. Nadam se da će ovo djelo plijeniti pažnju generacija kao dio našeg nacionalnog kulturnog blaga. Ovakvih djela je jako malo, pokušali smo i, nadam se, uspjeli da napravimo nešto poput srpske Aide ili srpskog Nabuka. Ovo je pričao vjekovnim progonimajoš od doba turske vladavine do ratova iz devedesetih godina i o snazi srpskog naroda koja je osvjedočena kroz to vrijeme, rekla nam je Andrijić.

Zašto sedra kao ime djela, pitali smo Tanju Andrijić.

-Opera je nazvana po sedimentima karakterističnim za našu reku Unu, to je kamen u tim bistrim i hladnim vodama. Ona simboliše čistotu duša izginulih u ratovima. Taj čisti kamen je kao i naša pravoslavna vjera. U toj riječi je i nada na povratak na naša ognjišta i snaga naroda, ona opominje na povratak potomstva u zavičaj i njegovanje istinskih vrijednosti, objasnila je Andrijić, operska i kocertna umjetnica, dobitnik Zlatne značke Kulturno prosvjetne zajednice Srbije. U Petrogradu je odlikovana Ordenom "U znak sjećanja na višegodišnja misionarska i prosvetiteljska zalaganja".

Savjetnici na projektu su bili Marko Atlagić i Milenko Macura. Snimljeni dokumentarni materijal za operu je ustupila Jugoslovenska kinoteka.