Veljko Ostojić: Banijska zima

jedne kasne zime
banija progovara moje ime
duša mi tiho jeca
kao da smo na kraju svijeta

nema više
naše ralice i grtalice
snjeg napadao nad pusta sela
presušila su i stara vrela

životinje caruju u našem kraju
izgubih te moj zavičaju ,
na proplanku vuk osmatra
nema više žive duše ,
ni dimnjaci se više nepuše

zarasla dvorišta prekrivena snjegom
nestadoše pod tim brijegom ,
nestala je i banija preko noći
da li će više iko i doći

u snu te zagrlim sa osmjehom
na javi više nisam onaj stari ,
banijo moja rano
izgubih te u jednom danu

puste mi sada prolaze noći
da li će u moju kuću
više iko i doći ,
nema više ni stare česme
gdje pisah moje pjesme .