Veljko Ostojić: Pjesma naših ptica

nema stare česme
ni poznatih lica
postadoh preko noći izbjeglica,
u mome srcu
ljeta više nema


gdje nas je vrijeme odnjelo to
bura nam se sprema ,
zna li neko
sreću da piše ,
pamti li neko
pjesmu naših ptica

u mojoj kosi
pahulje se bijele ,
da li mogu o sreći pisati
prošlost moju da brišem
dok sve ovo pišem

nema mi više leta
sa slomljenim krilom
pognute glave sada stojim
ništa više nije
kao što je bilo ,
nestalo je sve tamo moje milo

nesto mi je osmijeh
i sa moga lica
ostadoh zapisan
kao izbjeglica

već sam o svemu pisao to
iza mene sve je to ostalo,
u duši se budi djetinstvo
miriše šljiva kraj stare česme
ostale su samo moje pjesme ..