ispod naših starih vrela
nalaze se banijska sela,
žirovac mi srcu drag,
tu je moj kućni prag!
ne može ni jedna pjesma
da se zapjeva bez naše banijske ojkače,
ostaše nam suva usta
i zaboravljen zavičaj!
oj dvoru pjesmom me privuci
da zapjevaju banijski hajduci,
da zapjevamo jače
i onda kada nam srce plače!
ništa nije kao pre,
ali uz pjesmu i piće ako bog da biće!
ori se pjesma na petrovdan
da nas podsjeti na taj slavni dan
uno moja teci mi jače
da mi srce ne zaplače!
daljino, ognjištu me odvedi
da me se sjete moji preci,
kakav dunav i alasi teci uno i nas spasi ...
