"Bilo jednom na Baniji", nova knjiga Miloša Kordića na Sajmu knjiga u Beogradu

BEOGRAD - Na Međunarodnom sajmu knjiga u Beogradu, koji traje od 21. do 28. oktobra, na štandu Srpskog kulturnog društva Prosvjeta Zagreb pojaviće se i knjiga „Bilo jednom na Baniji“ Miloša Kordića.

Knjiga sadrži brojne zapise autorovih „osjenčenih sjećanja i blagih podsjećanja”, kako stoji u podnaslovu knjige, na nekadašnji život na Baniji (onaj život koji je on živio i proživio na njoj, s tek povremenim “ulascima” u zbivanja iz Drugog svjetskog rata i građanskog rata u Hrvatskoj, devedesetih godina, ali sa u svojoj uvodnoj riječi: šta je to Banija danas u odnosu na ono što je bila), zapise o mnogim poznatim i nepoznatim ljudima Banije (i ženama, naravno), učiteljima, nastavnicima, profesorima, narodnim herojima (da li su Vasilj Gaćeša i Nikola Demonja poginuli od neprijatelja ili od ruke “svojih”?), o autorovim školskim drugovima, o slikarima, piscima, knjigama, zapis o posjeti predsjednika Tita Baniji 1967. godine (doček u Kostajnici i ručak u Dvoru na Uni), zapisi o susretima sa nekadašnjim rukovodiocima, narodnim herojima, generalima...

U knjizi je pobrojano 38 najviših vrhova Banije (navedena je njihova visina i u kojoj se banijskoj gori nalaze), opisani su vidici s nekih od visova: Vinodol (iznad Jošavice, Gornje Mlinoge i Dejanovića), Djed (iznad Kostajnice), Lebrenica (iznad Dvora na Uni), Lipova glava (kod Žirovca), Osječenica (iznad Goričke), bjelničko i šušnjarsko groblje, zapisi o stranama (Vignjište, Patrešić kosa, Vergijina strana), pobrojane su rijeke i rječice (gdje izviru i uviru, njihova dužina, pritoke), potoci i neka vrela, zapisi sa Šamarice, o obrnutom toku rječice Petrinjčice, o sajmu (ponedjeljkom) u Kostajnici, o doživljaju nadošle i podivljale rijeke Une, o selu Čavlovici, o prvom i jedinom viđenom magarcu na Baniji – u Bojni…

(Kod svih nabrajanja u knjizi, autor se ogradio od toga da je to sve, da su to svi… kad je u pitanju ono što se nabraja. Pa su kod svega što se nabraja na kraju tri tačke. Jer je sasvim sigurno da ima još. I još koliko “još”!)

Tu su imena, prezimena i brojni nadimci banijskih Srba, sela i gradovi, zatim banijske poslovice i izreke (i Vukove koje je sakupljao i po Baniji), kletve i proklinjanja, ima dosta ojkača, originalnih psovki i njima bliskih izraza…

U novoj knjizi autor je sakupio i objasnio blizu 4.000 mlađim čitaocima nepoznatih, a nekima manje poznatih riječi, izraza, naziva... u govoru banijskih Srba... I tako dalje.

---

Čedomir Višnjić (iz predgovora)

… Baniju je lako voljeti. Ono što ljudi ne mogu lako uništiti stoji i danas. Tako je stasita, hrastovita (ime sela Ravno Rašće, predstavlja lijep simbol), natopljena vodama, danas zelenija nego ikad. Već polako nestaju usamljeni crveni krovovi, priroda je odlučno zinula da ih proguta, ljudi razvlače što ko može. I njihov rad se lako vidi; vode su obrasle, ili po varošima izbetonirane, ljudi po selima ostarjeli, kuće porušene, čardaci rasprodani, šume po Šamarici sasječene. Banija je izložena mržnji i zatoru sa žestinom koju mi izvana i pored sveg znanja, ne razumijemo do kraja. Ona je danas slika iracionalnosti svega što se u zadnjem ratu dogodilo.

Banija se ne čita lako. Ko je hoće upoznati mora sići sa dobre ceste. Zemlja je to između Gline i Jasenovca (horizontala crnih istorijskih asocijacija), između Petrinje i Dvora (neprohodne vertikale). Mora se svratiti u Bijele Vode, u Klasnić, u Goričku, Glavičane, preko Šamarice u Komogovinu, da se osjeti što je nekad bilo.

Ko je imao rašta otići, ima se rašta i vratiti. Ko je osjetio tugu i radost odlaska, ima pravo na tugu i ljepotu povratka. Ovaj put je to zaista povratak iz rata, događaj o kojem se pisalo od Homera do Crnjanskog, a piše se i danas i koji je uvijek davao snažna literarna svjedočanstva. Knjiga Miloša Kordića o Baniji, knjiga je duboke odanosti zavičaju, iz Kumodraške ulice u Beogradu. Kraja bogom danog za gajenje ljubavi prema krajiškim gorama i vodama.