će biti održano 24. oktobra 2026. godine od 19 časova, u hotelu Kvin – Bazeni u Dobanovcima. Za dobru atmosferu i zabavu biće zaduženi Buba Jovičić i Džimi Stanić, uz pratnju Dragana Grbića. Goste očekuje neograničeno jelo i piće, kao i tradicionalna tombola sa izuzetno bogatim nagradama. Cijena ulaznice je 4.500 dinara. Za informacije i rezervacije zainteresovani se mogu javiti na telefone: 061 64 70 422 064 13 36 279 063 73 40 667
20. BANIJSKO VEČE
će biti održano 24. oktobra 2026. godine od 19 časova, u hotelu Kvin – Bazeni u Dobanovcima. Za dobru atmosferu i zabavu biće zaduženi Buba Jovičić i Džimi Stanić, uz pratnju Dragana Grbića. Goste očekuje neograničeno jelo i piće, kao i tradicionalna tombola sa izuzetno bogatim nagradama. Cijena ulaznice je 4.500 dinara. Za informacije i rezervacije zainteresovani se mogu javiti na telefone: 061 64 70 422 064 13 36 279 063 73 40 667
KUP BANIJA 2026
TURNIR U MALOM FUDBALU krajem avgusta ili početkom septembra
ostale informacije ćemo blagovremeno objaviti
KUP BANIJA 2026
TURNIR U MALOM FUDBALU krajem avgusta ili početkom septembra
BEOGRAD - Osevapila se, ostavila zapis za sva vremena spisateljica i pesnikinja Jagoda Kljaić svojom novom knjigom u kojoj je sačuvala jezik banijskih Srba.
Sa druge strane štreke (štreka, uskotračna pruga, pruga uskog koloseka, najčešće korišćen naziv za prugu kojom je vozio "ćiro") naziv je njene zbirke poezije u kojoj je okruglo 100 izvanrednih pesama inspirisanih njenim doživljajem Banije, zavičaja (Jagoda živi i danas na Baniji, u Glini). Ono što ovu knjigu čini posebnom jeste jezik kojim je napisana. Jagoda Kljaić napisala je pesme jezikom naroda Banije, jezikom kojim govore banijski Srbi, ali jezikom koji je i jezik Srba u Lici, na Kordunu i u Bosanskoj krajini. Jezikom koji izumire. I zato je, uz svoju literarnu vrednost, ova knjiga posebno važna. Sačuvaće zapis o jednom jeziku jednog naroda koji je (jednom?) živeo u tim krajevima.
- U mojoj prvoj knjizi kratkih priča o rodnom gradiću Glini iz vremena djetinjstva, "Pjesma za Korzo - Glinski spomenar", nametnulo mi se korištenje nekoliko starih riječi zbog situacija o kojima sam pisala. Ta je knjiga, u doslovnom smislu, stigla do Glinjana na svim kontinentima, a do mene su doprle povratne informacije o emocijama, suzama, podsjećanju na zaboravljena mjesta i ljude, uz obaveznu radosnu napomenu: al’ one stare riječi, to je nešto posebno... I tako sam u kasnu jesen 2013. godine napisala prvu od 100 pjesama iz ove zbirke pod naslovom: "Na biciklinu" (Smandrlja se ja jutros sa biciklina...) Budući da, kad pišem, pišem veoma lako, ulazim u potpunosti u svijet, situacije, događaje i likove o kojima pišem, prostor, vrijeme i ljudi su se samo otvarali, ne bih rekla pred mojim očima, nego u srcu, duši, emocijama, jedna situacija je stvarala novu i tako se ogrlica od starih riječi samo nizala. Tu zimu sam napisala 70-80 pjesama - objašnjava Jagoda Kljaić za "Blic" kako je nastala zbirka.
"Sa druge strane štreke" sadrži i obiman Rječnik sa rečima jezika banijskih Srba.
- Te riječi slušala sam od djetinjstva i pamtila, ništa zapisivala, posljednjih godina nikuda bez olovke i papira, radila sam na projektu jednog civilnog društva koji je obuhvaćao odlazak u sva sela Banije, razgovarala sa starim ljudima, i samo zapisivala i zapisivala. Veliku zahvalnost dugujem mnogim poznatim i nepoznatim ljudima koji su me, u prolazu, znali priupitati: imaš li strvni kru... nemam... imaš li vošpon... nemam... imaš li piždriti... a, to znam, to je divna riječ... Budući da se dio riječi spominje i u knjigama književnika koji pišu o Baniji, bila sam u jednom trenutku u velikom procijepu i dilemi: da ti ljudi ne bi pomislili da sam ukrala njihove riječi; onda mi je jedan književnik pojasnio da riječi nisu vlasništvo nijednog pojedinca, one su iz naroda, pripadaju narodu i nikome ništa ne mogu ukrasti ako ih narodu vraćam kroz novu pjesmu - kaže pesnikinja.
Jagoda kaže da je lakši deo posla bilo pisanje pesama. Teži i mukotrpniji deo nastajanja ove izuzetne knjige došao je kasnije.
- Pjesme su bile napisane u jednoj godini, što je za mene bilo uživanje, ali je sljedeće zime na red došao mukotrpni posao: stavljanje akcenata na veći dio riječi; od toga mi se znalo vrtiti u glavi, povećana je i dioptrija, ali željela sam da knjiga ima sve vrednosne dimenzije bitne za budućnost i za „one koji dolaze“, kako napisah u posveti. Sve godine rada na knjizi imala sam svesrdnu podršku profesora dr Dušana Ivanića sa beogradskog Filološkog fakulteta. Važnija od jezika (on je vrijednost sama po sebi) jest ideja, pjesnička, pripovjedačka: ako se dobro povežu, to je sreća - kaže.
Kao što je Miodrag Karadžić "Đeknom..." za sva vremena sačuvao govor, običaje, duh svog naroda u Crnoj Gori, tako i „Sa druge strane štreke” čini to isto samo sa Srbima u velikom delu Hrvatske i Bosne. Kljaićeva smatra da same reči imaju ne samo svoje značenje nego i odslikavaju način života tog naroda.
- Kroz cijelu zbirku provlači se, pored načina života i običaja, prvenstveno mentalitet naroda proizašao iz historijskog teškog načina života, iz tegoba i nedaća kroz koje je prolazio, njegove neprekidne borbe za koricu kruha, ali i za napredak - ili bi danas bilo najprikladnije reći: za opstanak. Urođena intuitivna inteligencija koja nije uvjetovana stupnjem obrazovanja, moć zdravorazumskog i logičnog rasuđivanja, hrabrost, prkos, inat i visprenost utjecali su i na bogatstvo riječi koje koristim u ovim pjesmama. Iz teškog života pršte riječi koje stotinu drugih riječi, u tumačenju, ne mogu zamijeniti, kao, na primjer: piždriti, rakoljiti, zacvrkan, zaglamast, pazdere, sukniti, tup kaj maša... - kaže Jagoda.
Još jedna jedinstvenost poezije Jagode Kljaić je da su njene pisme kao mali filmovi, priče za sebe u kojoj vidimo sve do najsitnijeg detalja. A sve pesme zapravo daju fantastičnu, celovitu sliku seoskog života.
- Vrlo neskromno mislim da je svaka od 100 pjesama dokumentarni film. Neka ima dva-tri lika, druga mnoštvo, ali svi su tu, na okupu: od novorođenčeta kome tetka dolazi u babine (Pletena košara), do djevojčice koja polazi u školu (Put do škole ili Prtina), od zaljubljene djevojke (Kad te vidim, povilenim), do prevarene žene (Prevarita), od dječaka koji je ponosan na oca (Moj ćaća na drešu), do ponosnog oca koji izrađuje bukliju za tek rođenog sina (U bukliji rakija), od kćeri koju mater ganja po dvorištu kako bi je istukla (Perjanje), do nesretne majke kojoj je umrlo dijete (Majčino pitanje), od tužnog djeda jer je razbio staru stucku (Đedova tuga), do bakinog uputstva za njeno umiranje (Zapovjed). U pjesmama su ispisane osnovne karakteristike života na selu: Jutro u avliji, Koscima, Radost voćara, Svinjarca, Glas sojkule itd. Ništa se od takvog života više ne razvija po opustjelim selima, zato u pjesmi Oguljen kažem: al‘ najteže mi je / što škrutu iz daleka / nema ko dočekati / oko crkve je i cintora pronijeti / i na brdo ispratiti... Zato vidim, u budućnosti, bližoj ili daljnjoj, svejedno, sve te likove na pozornici - kaže Jagoda.
Da li je ova zbirka pokušaj da se ostavi trajni zapis o jednom jeziku i narodu, o jednom jeziku koji izumire i kojim za koju deceniju neće imati ko da govori, pitali smo Jagodu.
- Za deset-dvadeset godina malo tko će razumjeti navedene riječi i mnoštvo drugih a još danas poznatih nam. Nije nemoguće da će za nekoliko stoljeća neki novi Milorad Pavić pisati također novi Hazarski rečnik u kome će Hazari biti Srbi sa Banije, iz Like ili Korduna. Ili da će za osamdeset godina, možda, također neka nova Isidora Sekulić napisati tekst pod naslovom: Banijski jezik, kao što je prava Isidora pisala o bosanskom jeziku sad već davne 1936. godine. I hoće li uopće za stotinu godina postojati knjige i bilo kakvi pisani tragovi, kad nam proroci nauke i tehnologije predviđaju preseljenje ljudi na neku novu planetu na kojoj će i organizacija života biti nama nepoznata? Bez obzira na takva predviđanja nedaleke sutrašnjice, riječima kojima doslovno prijeti ubrzano nestajanje u zaboravu, kako koji starac i starica odu s ovog svijeta, ostaje posljednja nada: zapisati ih, trajno spremiti u prozu, poeziju, rječnike, leksikone, u knjige ili na novinske i internetske stranice. Sasvim je svejedno na koji način i tko će ih u kojoj formi objelodaniti, hoće li to biti odmah ili za deset godina, one moraju biti zapisane, kao okosnica kulturnog naslijeđa jednog naroda koji na jednom prostoru nestaje - kaže Jagoda.
Nije živela na selu
Ono što je frapantno za čitaoca jeste saznanje da pesnikinja koja je do najsitnijeg detalja zabeležila život seljaka zapravo nikada nije živela na selu.
- Imam potrebu reći da sama nikad nisam živjela na selu: nikad nisam čuvala krave, nosila vodu koscima, tjerala konje sokacima, pješačila do škole kilometrima... usudila bih se reći da nijedna pjesma nije lično iskustvo. Zato sam posebno ponosna na svoju čistu ljubav prema narodu koju sam doživljavala i upijala povremenim odlascima u sela rodbini i prijateljima moje porodice, i kad je sazrelo vrijeme za to, svu ljubav izlila iz sebe i pretočila u stotinu pjesama zbirke simboličnog naslova „Sa druge strane štreke“ - kaže na kraju Jagoda Kljaić.
Ko je Jagoda Kljaić
Jagoda Kljaić (1950, Glina) piše kratku prozu i poeziju. Završila je Fakultet političkih nauka zagrebačkog Sveučilišta i ima višegodišnji staž u novinarstvu i to kao novinar u „Vjesniku Željezare“ (novinama Metalurškog kombinata Željezara Sisak) i deset godina kao glavni urednik lista „Novi Zagreb“ istoimene zagrebačke opštine. U okviru toga posla bila je urednik dve knjige koje je izdala opština Novi Zagreb. Zastupljena je u više regionalnih zbornika i književnih časopisa. Pesme su joj prevedene na poljski, slovenački i makedonski jezik. Objavila: Pjesma za Korzo - Glinski spomenar, kratke priče; Pepeo na pragu, pjesme; Rascvjetana trpeza, kratke priče; Vodeni žig, poema o poplavi; Mimoze u moru, poema o životu i smrti; Otjerane ptice, pjesme. Živi u Glini (Hrvatska).
Kad opazite da m duša izlêćat oće a tijelo je više ne mère ùstavljati jutarnja čašica niz grlo ne teče glatko prežgana juva postane teška olade se žganjci sa skorupom cigara ota moja draga Morava u pakliću do večeri se mrči muštikla suši a duvankesa u škatuljcu ne izruči ćutim li jutrom nikoga ne dozivam nikome ne zapovjedam sunce kalajisano vam ne spominjem znaćete doša je po me častivi il nečastivi o tome će kašnje bit govora
petrijolka uz uzglavlje da mi svijetli kaj mojoj materi one noći kad me porodla bio je to moj prvi miris prvi pogled i kretnja plamičak što postade svetinja oću da zajedno utrnemo.
Baba zapovidla danom kojim je devedeset opkòračla prema stotoj zakòračla.
* prežgana juva,
frižgana juva, ajnpren juha; prženo brašno na masti, uz dodani prepečeni kruh i jaje
* žganjci, makarun, proja, palenta, pura, kačamak; kukuruzno brašno kuhano u vodi, začinjeno po želji i mogućnostima: varenikom, skorupom, masti, žmarama; u stara vremena bili su osnovica prehrane NAJAM ZA ZAJAM
Upitala u me Javorka bi l joj posudla desetaka na nekolko dana ne moraš mi ni vratti ako š mi štogod uradti presjeklo me u križma bojim se težeg dela trebalo b pokidat štalu dobar sloj štrâja naslagati kravama sijena nabacati kablicu u svinjcu oprati ljupne sa posijama zamijesti splačine svinjama izliti mrljnu od krepane ovce zakopati lug iz peći bacti lučica i cjepanca prinijeti vatru podložti sve rano izjutra obavti morem ti platti više neg što tražiš to ja ni sebi ne radim kamo l bi tebi bilo b ti pametnije da ruke izvadiš iz gujščetine pa ne b morala u drugije ûjmati i pokojnog ćaću sramotti.
* pòkidati, vilama očistiti mjesto gdje boravi stoka
* štràj, slama koja se baca na pod štale ili svinjca
* mrljna, mrljina, mrcina, strvina, tijelo uginule, krepane, crknute životinje; pogrdan naziv za ženu koja se nekome zamjerila
* gujščêtna, gujščêrna; poveća stražnjica
* ûjmati, uimati; posuditi, pozajmiti PROTIV UROKÀ
Kad u nečiju kuću uniđem đe se neko digo ne sjedam jastučić na stôčiću prevrćem prazan tanijer od sebe odmičem torbu na pod ne spušćam počne l gazdarca pripovijedati i sa nožem po zraku mlatarati nema druge doli bježati ambrelo u svojoj kući ne otvaram šajtok na vr ormana ostavljam u njemu sitnoga uvijek imadem mrvce sa stola rukom ne skupljam metlu naopačke okrećem u sobama nikad ne fućkam džepove krpam dugmad prišivam jednu papirnatu u šlifere sklanjam čarape i cipele na desnu nazuvam a sa lijeve sazuvam pođe l neko moj doktoru il kod kàke vlasti kantu vode niz put izlijevam i odma ruke ispirem ne morem komšiluku zabranti o ružnim stvarima divanti al kad mi pod krov unesu priču o tuđem udesu pregledavam nokte lijeve ruke sa desnom se po starki češkam prozor širom otvaram i kroz njega izdišem. Sve sam uroke od sebe oćerala neć ni sudnjem danu dati da me savlada.
* šajtok, novčanik
* fućkati, zviždukati
* šliferi, navlake za poplane (jorgane) BREZ MATERE
Nemam matere ublâ je sušca dok sam bila curca otac dovô drugu ženu koja nije mater ni jednom djetetu dobra m je maćija nekad mi pripovijeda kako i ona bila nečija curica pa joj suza iz oka kane taman da moja zastane al ne volim da mi tepa kako sam njena lijepa ondak uzmem materinu sliku baš sam sva po njenom liku obradujem se moja je mater u meni da mene nije rodila samo onda ne bi niđe bila zato sam odlučla dôće i meni moja curca samo radi matere da živi i dalje dobra m je maćija oće me sjetovati lijepu mi opravu sašti mašljin u kosu metti lakirane cipelce kupti ćaća kaže nije loša žena ne može on svatiti kolko meni fali mati.
* sušca, tuberkuloza
* maćija, maćeha
* mašlin, mašna BIJELA KUFERTA
Na visoke škole otišo moj dragan Milan ispratla ga rano jesenas obećo m svaku osmicu pisati kuruzi obrani kesteni pristigli a meni rođendan danas. Oko podne zvonce sa biciklina biće neko umro konta baba dok kroz pendžerić zijeva sam da nije kàka gora nevolja pita poštar za mene pruža m bijelu kufertu na njoj cvijet uslikan poznam odma rukopis Milanov
– srce moje i tvoje u ljubavi stoje i ničeg se ne boje – u listu samo ota tri retka od mog dragog u tri mjesêčka. Poštar u avliji štenta lanac na biciklinu rikta znade on mjesece brojiti kolko m je samo puta dobacio ništa danas za tebe oš sa mnom u subotu u dom na igranku donijeću ti sjutra novi koferat sve ć ti u njemu napisat. Oću vala a dáštaću neć valjda čekati drugu kufertu do proljeća.
* osmica, tjedan, nedjelja dana, sedmica; osmično – nedjeljno, jednom tjedno
* štentati, gubiti vrijeme, zaostajati, usporavati, kasniti
Lakše je biti okovan u bukagije ôdati ne moći teret sa sobom vući lancima zveketati nego slušat šargije usred njene avlije zubma škripim sam da ne povilênim tražim đe su one verige okovaću se neđe u podrumu đe neću čuti prangije dok je svatovi ne odvedu.
* šargije, narodni trzalački instrument sa 4, 6 ili 7 žica; zadnji dio na kolima
* povilênti, izraz za posebna stanja, kad se ne zna za sebe, od sreće, radosti, ali i tuge i žalosti; poludjeti; skrenuti s pameti IZ PESME ZA TINTOBLAJKU
samo tintoblajkom stotinu puta polizanom jezikom šarenijem zanavijek ušaranim neotrovnim tragom šuster je mjeru za cipele uzimo šnajder centimetre odmjeravo klobučar glavu za šklobuk iscrtavo učitelj ocjene tefterio poštar kuferte adresiro trgovac veresiju ubilježavo cijelu iventuru izračunavo ćato dokumente upisivo seljak križićem potpisivo
* klobûčar, šeširdžija, majstor za izradu kapa
* tintoblajka, tzv. mastiljava olovka, pisala je ako je prethodno obližeš
BEOGRAD - Osevapila se, ostavila zapis za sva vremena spisateljica i pesnikinja Jagoda Kljaić svojom novom knjigom u kojoj je sačuvala jezik banijskih Srba. 
