"Kordunaš među tulipanima" : Ronjenje na suvo

Prije nekog vremena navalile velike poplave u ovim našim sjevernim krajevima. Digao se značajnije nivo vode u kanalima i podzemnih voda. Uvedeno čak i neko vandredno stanje. Digli i vojsku da pomaže narodu. Zovu poznati, rodbina. Mati mora obavezno zvati. Valjda je to pokupila od svoje sestre Anke iz Ledenika. Kad moja tetka na vjestima vidi da se kakva zemlja obruši il’ što dogodi u Italiji južnije od Napulja, ona ujutro zorom zove svoju Milevu koja živi u okolina Piacenze, kako cijelu veče nije mogla oka sklopiti, da se njima jadnima nije što dogodilo ?!

Imaju Holanđani tih rasteretnih kanala i sistema na sve strane. Već sam čitavo ođe, al nikada meni tu neće biti baš jasno, tko je tu viši a tko niži. Gdjee se, što i u koga prelijeva. Voziš se tako autoputem, kad vidiš preko tebe "ide" jedrilica preko nadvožnjaka, koji je ustvari betonirani kanal !? Vire samo jarboli i jedra. Na tim dugačkim branama sa jedne strane valja se more, uspjenušano od vjetra i uvijek mutno. Kao da navire na tebe. Sa druge strane opet more, al puno niže razine. Pa onda isuše dio mora, pa na tome oru, sade, žanju…Samo na cvijeću grdnu lovu uzimaju. Zato kod nas bujad preotima i ono što se dade obraditi.

I ja vam tako "ronim na suvo", odnosno živim par metara ispod nivoa mora. Al ne bojim se ja baš jako te vodurine. Al opet nije mi ni svejedno. Tako kontam zadnje vrijeme stalno te neke priče o podizanju nivoa mora, globalno zagrijevanje, mogućnosti da brane popuste. Pa šta ti ja znam, neke priče o teroristima i slično. Reko da se ja ipak osiguram za svaki slučaj, zlu ne trebalo. Moj kraj je poljoprivredni. A gdje bi seljačić dospio drugač neg u selo, gdje na kraju krajeva i spada. Otprilike kao Kljaićevo ili Čonoplja u Vojvodini. Pustara na sjeveru zemlje. Krava šarenih, ludih odreda i šarenog cvijeća koje lijepo izgleda al ne miriši kao u priči. Traktora svakakvije, fala Bogu ima dosta. Najviše zelenih. Na burderajima ili po naški na salašima, usamljenim odvojenim seoskim domaćinstvima, svaki gazda ima četri, pet komada. Obavezno uz velkačke, "John Deerove" i ima i jednog starog "Porschea", Massey-Fregusona", "Stayera" , što ima volan sa strane i pali ga kurblom. Ovdje je svakome prvi točak veći od svakoga zadnjeg točka naših najvećih traktora. Odem tako kod nekoga gazde i kupim dvije nutarnje gume, prve. Jesu bile malo oštećene, šuplje, al ne mari. Pokrpim ja to tip-top flekama, napumpam i svežem ja to štrikom pod krevet. Jebi ga, tvrđe spavam. Po tvrđenju moje brižne supruge, u zadnje vrijeme sve glasnije i glasnije hrčem. Više joj ne vrijede ni čepići u ušima. Jer nije toliko problem u zvuku, neko u trešnji kreveta!!! Sad ove nutarnje traktorske gume imaju dvostruku ulogu. Malo ublažuju trešnju kreveta koje pruzrokuje hrkanje. Ja tvrdim da je to sporadično, mada se ja dalje ne sjećam, dok me ne probudi bokanje u rebra! Što se tiče mogućnosti da me voda udavi, tu sam spokojan. Ako rokne brana i prelije se ta silna vodurina, ja ću unatoč tvrdog sna (što si manje dužan, to bolje spavaš) ipak isplivati plutajući na krevetu.

Škiljim prema jutarnjem suncu, koje je me u Holandiji nije ogrijalo “i nako” i figurativno. Krmeljav, trljajući oči, sam sebi nevjerujem. Jel ja to vidim samo dio "pera" stare vjetrenjače, što vire iz vode. Opet sam sanjavao tu holandsku vodurinu. Okrećem se na onu starnu da vidim gdje mi je žena. Ona otišla, srećom dobro ispavana već na posao prije nego što je brana pukla. Nešto škogrlja ispod kreveta. To se moj mačor Janko. Igra se sa jednom flekom što se odrljila na gumi. Tjeram Janka ispod kreveta. Pregledavam fleke, pljucnem na prst, pa provučem oko fleke. Gledam pojavljuju li se gdje mjehurići zraka. Jer nikad se ne zna.

Voda je voda !

---

Autor: ŽELJKO KRESOJEVIĆ.