Veljko Ostojić: Srce heroja

moram čovjek da postanem ,
da bi mogao kući doći ,
domu svome i staroj majci
što na prozoru čeka
da se vratim kući iz daleka

postao mi hleb sa sedam kora ,
rekli su mi da tako mora ,
a čarape mi je majka plela
i uvijek me željela

kraj ognjišta dane brojim
i sa srcem uspravno stojim ,
u njemu nosim pjesmu
sa stotinu pozdrava
da moja duša
noćas mirno spava

srce heroja kuca u svima nama ,
raduje se novom životu ,
kuca ko kazaljka na satu ,
nosi pisma o ratu

svanula je nova zora ,
nova nada se budi ,
vrijeme je prestanka plača
i da naša duša sve nadjača

pruga nas vodi na različite strane ,
sudbine se nižu ,
dotakao sam jutros zoru ,
neko bolje sutra mome narodu .