Veljko Ostojić: Kredenac stari

Banijo moja rano moja ljuta
koliko sam te oplakao puta ,
zorom majko došli neki ljudi ,
a srce hoće da poludi ,
ostao na kredenac stari
iz kojeg sam šećer krao
i slatko uzimao

Ootkovane nam ostale kose
da ih sada vjetrovi nose ,
izgubio se stari sjaj
nestao je banijski običaj

Pjevamo sada neke nove pjesme
zavičaj zaboravili nismo
sve je stalo u ovo pismo,
stiže opet naša pjesma
u rodnom kraju zima je došla

Prekrilo inje staze naše
na ognjištu mi ostala kuća stara
da đavo na njoj vrata otvara

Na rastanku srce kaže
ja ću se vratiti ,
jednog dana kada kosa osjedi
znaće svi koliko zavičaj vrijedi

Tamo gdje je Una i Sana
ostale mi želje i snovi moji,
ostalo je tamo jedno srce u grudima,
vrata na kući što mi ćaća spravi
sada otvaraju vjetrovi
tamo se odmara
ona stara pjesma krajiška...