Štrbac: Istina i činjenice - najjače oružje Srba

BEOGRAD - Direktor Dokumentaciono informacionog centra “Veritas” Savo Štrbac izjavio je Srni da je najjače oružje u borbi srpskog naroda za istinu o tragediji koja ga je zadesila u 20. vijeku istina i činjenice.

Štrbac, koji je na ovogodišnjem Međunarodnom sajmu knjiga u Beogradu predstavio izdanje “Hronika prognanih Srba pet”, rekao je da, idealno gledano, istina može da bude samo jedna, ali da u stvarnosti ima mnogo istina te da se stoga Srbi za svoju istinu moraju boriti na jedan dubinski način i institucionalno, što do sada nije bio slučaj.

“Srbima nedostaje kontinuitet i dubina razmišljanja. `Veritas` je povodom 20-godišnjice `Oluje` tražio novac za međunarodni naučni skup i nije ga dobio. Hrvati su organizovali skup i danas te njihove istine preko svjetskih autoriteta idu u svijet”, rekao je Štrbac.

On je ukazao i da hrvatska “Vikipedija” ima najmanje deset puta više pregleda nego srpska, a da se na njoj sve što vrijedi srpsko predstavlja kao hrvatsko, a činjenice iskrivljuju i lažiraju.

“Sticajem okolnosti prvi tekst u ovogodišnjoj `Hronici prognanih Srba` se bavi temom: Čiji je pisac Vladan Desnica? Hrvati ga uporno svojataju, a ja iznosim argumente koji to pobijaju i `Hroniku` zaključujem pitanjem u posljednjem tekstu: `A čiji je Stojan Јanković, predak toga Desnice?`”, rekao je Štrbac.

On je naglasio da je zastrašujuće čitati hrvatsku “Vikipediju” na kojoj s informišu i obrazuju milioni mladih ljudi.

“Treba zaista da se dignemo na uzbunu. Odgovorni vlasti treba u Srbiji da nađu načina da se vidi šta se to sve nalazi na `Vikipediji` i da se parira. Autori tih tekstova su ljudi koji nemaju ime, ali zna se zapravo ko kreira te teksove”, rekao je Štrbac.

On je istakao da Hrvati plaćaju ljude, daju im smjernice kako će raditi i zato imamo taj rezultat, da sve što je kod Srba valjalo da oni prisvajaju… za izvjesno vrijeme, pošto nema naroda neće biti ni tragova da su tamo bili Srbi”, upozorio je Štrbac.

On je naglasio da su Srbi kroz istoriju zaboravljali tragične događaje i da su se tragedije srpskog naroda ciklično ponavljale, a njihovo stradanje i žrtve su minimizirane.

Stoga je, kaže Štrbac, neophodno popisati žrtve i sve dokumentovati, što “Veritas” i radi.

“U ovogodišnjoj `Hronici` se nalazi moj referat o poginulim, prognanim o egzodusu 1995. godine i onom tihom egzodusu koji traje i danas sa Okruglog stola o prognanim u Banjaluci. Mi smo ubacili fotografije i članke. Ima i Srne koja nas prati i izvještava veoma korektno… Da je pameti kod ostalih srpskih medija, oni bi poput Srne pratili događaje vezane za srpske žrtve. Čini mi se da više pominju žrtve drugih naroda, nego sopstvenog naroda”, rekao je on.


Štrbac je rekao da se ranih 90-tih, čitajući “Bespuće povijesne zbiljnosti”, prvog predsjednika Hrvatske Franje Tuđmana koji vrvi neistinom, trajno opredjelio da sve što radi “Veritas” i on bude bazirano na činjenicama.

“U knjizi sam pronašao podatke o žrtvama Јasenovca…. Učite cijeli život kroz sve škole da je samo Јasenovac odnio 700.000 života, a u knjizi je on sveo na 30.000. Јa sam se pitao zašto je to tako. Ovdje je neko lud. Pa da su u pitanju krompiri previše je. Igramo se žrtvama”, rekao je Štrbac.

On je istakao da je “kriminal” kada se jedna žrtva zaboravi, a kamoli kada se više od pola milion ljudi skrajne.

“Podjednako nije dobro ni kada se smanjuje ni kada se povećava. Najbolje je ispravno kada se popišu žrtve. i mi se to trudimo”, rekao je Štrbac.

On je naglasio da ga raduje što je taj trud prepoznat i da je fasciniran što je štand “Veritasa” na sajmu posjetio neuobičajeno veliki broj mladih ljudi koji su tražili informacije o Krajini, kao i to što su promoteri “Hronike” bili mladi ljudi.

Štrbac kaže da su dvoje od promotera djeca iz izbjegličke kolone, koji su tada imali po devet godina tada, a jedno od njih je sada doktor nauka, Milan Gulić. Govorili su i Јovan Ivić, unuk Јovana Raškovića, i Đurđica Popović.

“To što su rekli da uče iz mojih `Hronika`, da to što će naći u mojim knjigama nema u drugim, meni daje veliki podstrek da nastavim da radim onako kao radim jer mi stari odlazimo. Biološki sat radi, a na mladima svijet ostaje”, poručio je Štrbac.