Veljko Ostojić: Trag i sjećanje

Gledam ova brda
prepuna zelenila ,
njihove poljane mile
koje su nam život bile

Nekada plodne poljanice ,
postadoše raj za zmije i ptice ,
hoću život moj da se vrati,
da trčimo našim livadama,
da osjetimo grumen svete zemlje,
da popijemo onu hladnu vodu
od kojih zubi trnu ,
da me ta želja mine

Na koži mojoj
ostalo je samo trag i sjećanje ,
na sva sretna jutra ,
na vesela djetinstva
u kraju mome ,
ostalo je prazno selo ,
ne čuje se dječiji plač ,
nestao je narod preko noći
i više nikad neće doći .

Nakon svih ovih godina poslje
napuštanja svog kućnog praga
ostale su samo riječi da mi rane liječe.