Veljko Ostojić: Čukur

Želja me nekad mine
na Petrovdan kući poći
da vidim obrise
moga starog kraja
moga zavičaja

Šta je to u čovjeku
koji se korijenima vraća
što čezne za svojim krajem,
za ono malo rodne grudi ,
da bar na jedan dan
na Petrovdan budem u zavičaju,
da me zora obasja ,
a misli mi stare se vrate
sudbinu našu da isprate

Okupimo se oko crkve u Čukuru ,
jednom od rijetkih mjesta u Žirovcu,
gdje bar na jedan dan u godini
osjetimo da smo svoji na svome
da podignemo u vis čašu
za Baniju našu.

---

Ova pjesma je napisana za sve one koji čeznu za svojim rodnim krajem, za sve one koji se makar na Petrovdan opet sretnu ispred naše crkve u Čukuru i bar za trenutak se sjetimo nekih sretnih dana kada je bio zbor u Čukuru, kada se cijela Banija okupljala ispred naše crkve . Naš Petrovdan i naši običaji će zauvijek da ostanu u našim srcima.