Želja me nekad mine
na Petrovdan kući poći
da vidim obrise
moga starog kraja
moga zavičaja
Šta je to u čovjeku
koji se korijenima vraća
što čezne za svojim krajem,
za ono malo rodne grudi ,
da bar na jedan dan
na Petrovdan budem u zavičaju,
da me zora obasja ,
a misli mi stare se vrate
sudbinu našu da isprate
Okupimo se oko crkve u Čukuru ,
jednom od rijetkih mjesta u Žirovcu,
gdje bar na jedan dan u godini
osjetimo da smo svoji na svome
da podignemo u vis čašu
za Baniju našu.
Ova pjesma je napisana za sve one koji čeznu za svojim rodnim krajem, za sve one koji se makar na Petrovdan opet sretnu ispred naše crkve u Čukuru i bar za trenutak se sjetimo nekih sretnih dana kada je bio zbor u Čukuru, kada se cijela Banija okupljala ispred naše crkve . Naš Petrovdan i naši običaji će zauvijek da ostanu u našim srcima.
