Predstavljen 13. zbornik radova „Građanski rat u Hrvatskoj 1991-1995. godine“

BEOGRAD - U izdanju Udruženja Srba iz Hrvatske i Srpskog kulturnog društva Zora izašla je 13. po redu knjiga iz edicije Građanski rat u Hrvatskoj 1991–1995. Zbornik radova pod uredništvom Milojka Budimira, čije zalaganje oko ove edicije zavređuje svaku pohvalu, proistekao je sa naučnog skupa pod nazivom Spomenička baština Srba na području Republike Hrvatske koji je održan u Upravi za saradnju sa dijasporom i Srbima u regionu u Beogradu 12. juna 2017. godine. Promocija Zbornika održana je 3. avgusta 2017. godine u Beogradu a govorili su istoričari Čedomir Antić, Predrag Marković i Milan Gulić, te urednik i redaktor ovog izdanja Milojko Budimir i Danko Perić.

Dr. Milan Gulić je dao kratki pregled radova koji su objavljeni u Zborniku: „Na skoro 400 strana objavljen je 21 tekst i date tri informacije o radu udruženja i organizacija. Sticajem okolnosti najviše radova u ovom tomu zbornika posvećeno je spomeničkoj i kulturnoj baštini Srba u Dalmaciji. Tome je doprinijelo i to što je jedna od centralnih tema u ovom zborniku 700 godina manastira Krupa. Snježana Orlović, kao dobar poznavalac srpskih pravoslavnih manastira u Dalmaciji o kojima je napisala i nekoliko monografija, priložila je poduži tekst o manastiru Krupa, sa težištem na njegovoj umjetničkoj vrijednosti. Radovan Pilipović piše o jednom starijem pomeniku iz manastira Krupe i daje sadržajan pregled biblioteke tog drevnog manastira u Dalmaciji.

Prostor Dalmacije je u fokusu članka dr Sofije Božić koja je dala kratak, ali sadržajan, pregled postojanja Srba u Dalmaciji. Tekst je integralno objavljen prije godinu dana u časopisu Bratstvo. Milojko Budimir je napisao tekst o istorijatu Dalmatinske eparhije, uz detaljan pregled svih njenih hramova. O srpskoj Dalmaciji i njenoj slici kroz štampu XIX vijeka pisao je dr Nikola Žutić. Iako je u središtu njegove pažnje pisanje lista Velika Srbija, on sagledava i tekstove objavljivane u Kraljskom Dalmatinu, Srbsko-dalmatinskom magazinu, Srpskom glasu i Draškovom rabošu. Srpska štampa, ali i srpska društva u Dalmaciji i Boki Kotorskoj tema su teksta dr Koste Novakovića. On donosi korisne podatke o Srpskoj zori i Matici srpskoj u Dubrovniku i daje detaljan popis srpskih društava u Dalmaciji. U zborniku se nalaze i dva članka o pojedinim hramovima srpske pravoslavne crkve u Dalmaciji. Jovan Kablar je pisao o Crkvi Svetog Arhiđakona Stefana u Golubiću kod Knina, koja postojano stoji još od druge polovine XV vijeka, a mr Radovan Pilipović o Crkvi Svetog Ćirila i Metodija na ostrvu Visu koja je postojala tri decenije (1933–1963). Pitanje izgradnje te crkve bilo je kruna procesa prelaska dijela stanovništva ostrva Visa na pravoslavnu vjeru. Tim činom su Višani željeli da pokažu koliko su odani novoj jugoslovenskoj državi.

Spomeničkoj baštini srpskog naroda na području Like posvećena su dva rada u zborniku. Mile Rajčević piše o rušenju spomenika kulture na području Gospića u ratnom i poratnom vremenu, poput crkava u Divoselu, Ornicama, Mogoriću i Počitelju. Đorđe Pražić piše o spomenicima na području ličkogPerušića, naročito u kontekstu izgradnje hidroelektrane Kosinj. O srpskom crkveno-graditeljskom nasljeđu u Istočnoj Slavoniji govori tekst dr Velimira Lj. Ćerimovića o Crkvi Svetog oca Nikolaja u Vukovaru.

Posebnu pozornost zavređuju dva teksta koja nisu direktno povezana, ali koji riječito svjedoče o tome kako se crkve mogu posmatrati u određenim istorijskim epohama. Dok je jednoj crkvi dozvoljeno da se nesmetano širi, druga je sputavana i ograničavana, kako od vjernika drugih konfesija, tako i od svojih bivših ili „nesuđenih“ vjernika. Jovo Bajić je napisao vrlo sadržajan tekst o širenju katoličanstva na području Zapadne Hercegovine, dok je dr Veljko Đurić Mišina pisao o položaju Srpske pravoslavne crkve na području Narodne Republike Hrvatske kao federalne jedinice nove Jugoslavije. Đurić podrobno piše o smetnjama normalnom radu Srpske pravoslavne crkve, rušenju ostataka crkava razorenih u vrijeme Nezavisne Države Hrvatske, političkim i fizičkim napadima na arhijereje, ometanjima njihovog rada i boravka u određenim mjestima.

U zborniku možemo naći i tri članka o pojedinim ličnostima. Danko Perić je pisao o fotografu Radivoju Simonoviću i njegovom doprinosu očuvanju kulturne baštine ličkih i dalmatinskih Srba. Simonović je početkom XX vijeka napravio seriju fotografija Like i Dalmacije, koje se danas čuvaju u Muzeju Vojvodine u Novom Sadu. Osim teksta o Simonoviću, Perić je napisao i tekst o vladici Stefanu (Kneževiću), koji je bio prvi dalmatinski episkop rođen u Dalmaciji. Treći biografski tekst u ovom tomu zbornika napisao je prof. dr Milenko Pekić. On je napisao članak o Dušanu Beriću, nekadašnjem upravniku nekadašnje Naučne biblioteke u Zadru, koji je u isto vrijeme bio i pedantni istraživač prošlosti Dalmacije.

Čitalac će vrlo brzo zapaziti da je samom Građanskom ratu u Hrvatskoj, faktički, posvećen samo jedan, ali vrlo iscrpan tekst Mirka Bjelanovića, istraživača, ali i učesnika događaja. General u penziji Bjelanović dugo se bavi problemom raspada Jugoslavije. Ovoga puta u središtu njegove pažnje je uloga Predsjedništva Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ) u povlačenju Jugoslovenske narodne armije sa prostora Slovenije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Razmatrajući mjesto i ulogu Predsjedništva Bjelanović iznosi tezu da Predsjedništvo SFRJ, kao kolektivni organ, nije učestvovalo u pregovorima oko prihvatanja Vensovog mirovnog plana.

Zbornik obuhvata i nekoliko kraćih tekstova koji su objavljivani na drugim mjestima, ali su po procjeni urednika, zavrijedili pažnju da se nađu i na ovom mjestu. Povodom smrti arheologa dr Đorđa Jankovića objavljen je njegov tekst o srednjovjekovnoj kulturi Srba na granici prema Zapadnoj Evropi, koji je svojevremeno štampan u okviru zbornika Tradicionalna kultura Srba u Srpskoj Krajini i Hrvatskoj iz 2000. godine u izdanju Etnografskog muzeja u Beogradu. Tu je i tekst muzejskog savjetnika Nikole Kusovca pod nazivom Hoće ikone, neće čokoladu, koji je objavljen prošle godine u nedjeljnim novinama Pečat. Kusovac je u tom tekstu dao osvrt na još uvijek otvoreno i otuda aktuelno pitanje povratka ikona iz srpskih crkava u Hrvatskoj. Istoričar dr Čedomir Antić u proljeće 2016. pisao je mogućim raspletima rata u Hrvatskoj da je srpska strana prihvatila plan Z–4 iz januara 1995. godine. Taj tekst je prvobitno objavljen u Nedeljniku. Stručni dio zbornika završen je tekstom dr Svetozara Livade, tj. pogovorom iz knjige koju priprema za štampu pod nazivom Biološki slom i nestajanje Srba u Hrvatskoj (1880–2011).

Iako većina tekstova u zborniku ne odgovara naslovu samog zbornika, i ova knjiga edicije Građanski rat u Hrvatskoj 1991–1995. zavređuje pažnju kako stručne, tako i šire čitalačke javnosti. S obzirom da su Srbi u Hrvatskoj svedeni na nivo zanemarljive nacionalne manjine, ova kao i druge slične knjige predstavljaju važan pokušaj da se njihova kultura, tradicija i istorija sačuva od zaborava i da Srbi u Hrvatskoj žive barem između korica jedne knjige, kada ih već u njihovim gradovima, selima i kućama ima tako malo…“

U izlaganju koje je odisalo optimizmom, dr. Čedomir Antić je podsjetio na riječi Branislava Nušića: Otadžbina je misao i vjera, a misao i vjera ne umiru.

-Mi tugujemo za našom zemljom, oni slave. Dobili su svu tu zemlju. A šta su time dobili? Uvjeren sam da smo se mi oporavili od tog događaja 1995. godine, važno je da smo ostali privrženi idejama za koje se borimo. Ljudi se bore za ideje na različite načine i u tome je nevažno ko je na vlasti. Moći ćemo da obnovimo dio starih hramova, ali mene boli što u leksiku ulazi rečnik koji želi EU. Razumijem da Hrvati obilježavaju kraj rata, ali čini se da je većina građana tamo sve nezadovoljnija. Otuda je zanimljiv podatak da ima tri puta više incidenata protiv Srba nego na Kosovu i Metohiji. To nema veze sa ratom i o tome izvještavaju nevladine organizacije. Prema njegovim riječima, u takvim okolnostima izuzetno je važan stav pretstavnika Srba iz regiona u Narodnoj skupštini Miodraga Linte.


-Evo gospodin Linta vrijedno radi, a bitno je raditi, imati nacionalne ciljeve. Ja sam optimista. Prisjećam se vremena kada smo se suočavali sa strašnim izazovima i nepravdom. Nisam siguran da bi drugi narodi izdržali ono što smo mi. Glavu gore, siguran sam da ćemo pobediti, bio je kategoričan Antić.

Dr. Predrag Marković je istakao značaj njegovanja kulture i očuvanja identiteta i podvukao sličnosti sudbina srpskog i grčkog naroda. On je posebno naglasio šta je Srbija dobila dolaskom Krajišnika.

-Ne može se potcjeniti značaj našeg naroda iz Hrvatske posebno u pogledu nataliteta. Tamo gdje ima Krajišnika, tamo ima i mnogo djece. Za Srbiju su Krajišnici čist dobitak, ali mada smo kao zemlja od tog naroda dobili mnogo, nismo za njega mnogo uradili, upozorio je Marković.

Govoreći o Zborniku on je pohvalio to što je „tematski koherentan“ i izdvojio radove Sofije Božić i Svetozara Livade -Možemo samo da zahvalimo na Zborniku, zaključio je Marković i predložio da se izdanje za slijedeću godinu posveti porodici Pribićević „koja ima neobičnu političku sudbinu“.